Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u predmetu U-37/25, odlučujući o zahtjevu trideset i jednog zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Odluke o osnivanju ureda i proceduri imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine za vođenje pregovora o pristupanju Europskoj uniji (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 68/25), zaključio kako osporena odluka nije u skladu s člancima I/2. i IV/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud je, između ostalog, slijedeći standarde koji proizlaze iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, istaknuo kako osporenu odluku nije potvrdio Dom naroda u smislu članka IV/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine koji propisuje kako sve zakonodavne odluke moraju odobriti oba doma. Stoga odluka koju je donio jedan dom zakonodavnog tijela prema nadležnostima iz članka III/1. Ustava Bosne i Hercegovine ne predstavlja odluku Parlamentarne skupštine u smislu članka IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Sukladno tome, takva odluka ne može proizvesti pravni učinak jer nije u skladu sa člankom I/2. u svezi sa člankom IV/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odlučujući o djelovanju odluke Ustavnog suda, u skladu sa člankom 61. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio ništavnost osporene odluke ab initio.
Također, polazeći od činjenice kako se radi o važnom pitanju ispunjavanja obveza institucija BiH prema zahtjevima za početak pregovaračkog procesa za pristupanje EU, koje institucije BiH još uvijek nisu ispunile, Ustavni sud je, na temelju članka 72. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, naložio Parlamentarnoj skupštini u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, u skladu sa svojim ovlaštenjima, normirati proceduru imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH za vođenje pregovora o pristupanju BiH u EU i osnivanja ureda glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine.
