Na suđenju za ratne zločine u Livnu svjedok promijenio iskaz

Damir Mišković je kazao da je bio u Vojnoj policiji i da je u kolovozu 1992. prebačen, kako je naveo, u operativu koju je vodio Ibrahimović. Naveo je da je jednom ili dva puta bio kada je Ibrahimović uzimao izjave. Tužiteljica Gordana Tadić podsjetila ga je da je u dva ranija iskaza ispričao tko je i kako saslušavao zatvorene u osnovnoj školi, te da je bilo premlaćivanja.

“Bio sam u par navrata prilikom saslušanja tih srpskih civila kada su udarani od Ibrahimovića policijskom palicom”, navodi se u ranijem iskazu Miškovića.

On je u sudnici na te i druge predočene navode odgovarao da se ne sjeća, ne negirajući da je potpisao, a možda i pročitao zapisnike.

“Da se poslije 30 godina sjetim da je neko nekog udario”, rekao je svjedok.

Na pitanja o razlikama u izjavama kazao je da je u vezi s predmetom koji je ranije vođen pred Sudom BiH dobio prijetnje po život.

“Umjesto da me zaštitite, dobio sam prijetnje u Livnu kao izdajnik”, rekao je Mišković, dodajući da mu je tada i u Tužiteljstvu prijećeno.

Kazao je da je u školi bio zatvoren i izvjesni Švabo, koji je bio iz Njemačke i koji je u Livnu ubio dva pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, ali nije mogao potvrditi da je, kao što je izjavio u istrazi, to lice tuklo srpske zatvorenike prilikom ispitivanja.

“Možda sam to rekao jer je bilo incidenata, potukao bi se s licima srpske ili hrvatske nacionalnosti”, izjavio je Mišković.

Branilac Meris Ćato predočio je veći broj dokumenata na kojima je svjedok potvrdio svoje potpise. On je rekao da se dokumenti odnose na okolnosti izdavanja naredbi za privođenja, prisustvo svjedoka saslušanjima, kao i istrazi koja je vođena o maltretiranju zatvorenika.

Jedan od dokumenata je izjava Miškovića data pred Ibrahimovićem i još dvojicom u rujnu 1992. a u kojoj je naveo nekoliko imena onih koji su izvodili zatvorene osobe.

“Nazmija Hadžić maltretirao ih je predstavljajući im se kao načelnik Ibrahimović”, navodi se u dokumentu koji je pročitao branilac.

Mišković je na sva pitanja odgovarao da se ne sjeća. Tužiteljica Tadić napomenula je da je posljednju izjavu svjedok dao pred Ibrahimovićem, koji mu je tada bio pretpostavljeni i da se razlikuje od onoga što je govorio u istrazi. Generalno je prigovorila na sve dokumente Obrane, navodeći da nije poznato kako su pribavljeni.

Svjedok Ivica Čubela kazao je da je bio u Sigurnosno-informativnoj službi (SIS). Prema njegovim riječima, u školi je bila “neka krim-policija” i tu se jedne prilike sreo s Ibrahimovićem.

“Pitao sam: ‘Tko ste vi?’ Pred mene je stao... meni je rekao povišenim tonom da je on bog u toj školi”, prisjetio se svjedok.

Dodao je da je izvjesnog Švabu, koji je u Livnu ubio dva civila, vidio u školi kako sjedi na klupi s oružjem.

Optuženi je svjedoku kazao da je on Ibrahimović i pitao ga je li siguran da je s njim razgovarao. Čubela je rekao da ga ne prepoznaje, a onda ponovio kako su se sreli.

Svjedok Goran Bradarić izjavio je da općinsko tužiteljstvo 1992. nije tražilo privođenje i zatvaranje lica srpske nacionalnosti. Kazao je da je bio javni tužitelj u Livnu i da im je dostavljeno oko 120 prijava za oružanu pobunu, ali da ti predmeti nisu završeni.

“Te prijave, mislim da su došle na jesen, ali tih ljudi nije bilo, već su otišli u razmjenu”, kazao je Bradarić.

Stipo Markov rekao je da je bio komandir čete u Guberu, ali da ni on ni njegovi vojnici nisu sudjelovali u pretresu srpskih kuća i odvođenju ljudi. Kazao je da je jednom išao u školu da vidi komšiju Miloša Injca i da ga je zatekao kako s drugima sjedi pognute glave, te da mu se nije javio.

U ranijem iskazu je naveo da je Injac najvjerojatnije bio pretučen, a u sudnici je rekao da to nije mogao vidjeti.

Nastavak suđenja zakazan je za 23. rujan, piše detektor.ba.