Međunarodni dan znakovnih jezika: Pravo priznato, podrška izostaje

Mogućnost komunikacije i međusobnog razumijevanja jedan je od osnovnih uvjeta ravnopravnosti. Na Međunarodni dan znakovnih jezika ponovno se otvara pitanje koliko je to pravo u Bosni i Hercegovini ostvarivo u praksi. Zakon postoji, ali nedostaju stručni tumači, podrška u obrazovanju i sadržaji prilagođeni gluhim i nagluhim osobama.

Dragana Mirčić majka je dvoje djece s oštećenjem sluha, a s preprekama se susreću već u školskoj klupi. Nastavu trebaju pratiti, razumjeti i svladavati kao i njihovi vršnjaci, no bez odgovarajuće podrške to nije uvijek moguće. Njihova majka zato pokušava pronaći asistenta u nastavi, ali zasad bez uspjeha.

"Generalno je teško pronaći asistenta u školi, ali i kasnije u životu. Tražimo ga i učiteljica i ja, ali nije ga lako pronaći", kazala je Mirčić.

Zakon postoji, tumača nedostaje

Od mogućnosti da razumijemo druge i da oni razumiju nas ovise obrazovanje, samostalnost i položaj pojedinca u društvu. Upravo na to podsjeća 23. rujna, Međunarodni dan znakovnih jezika.

Bosna i Hercegovina još je 2009. godine usvojila Zakon o uporabi znakovnog jezika, ali put do njegove pune primjene i dalje je dug. Zakon nema kaznene odredbe, a jedan od ključnih problema je nedostatak stručnih tumača znakovnog jezika.

Tumačica znakovnog jezika Jasmina Proho navela je primjer dviju gluhih osoba iz Zenice koje se zbog nedostatka tumača nisu mogle vjenčati.

"Prije godinu dana dvije gluhe osobe iz Zenice nisu se mogle vjenčati. Tri godine pokušavale su riješiti taj problem, ali u Zenici nije bilo tumača znakovnog jezika koji bi mogao nazočiti njihovu vjenčanju", kazala je Proho za BHT1.

Na problem financiranja upozorava i tumač znakovnog jezika Alen Popović.

"Sustavno nije riješeno financiranje tumača znakovnog jezika. Mislim da ćemo u bliskoj budućnosti ostati bez njih", upozorio je.

Informacije često ostaju nedostupne

Mogućnost komunikacije podrazumijeva i pristup informacijama. Za gluhe i nagluhe osobe televizijski sadržaji bez titlova ili tumača ostaju djelomično ili potpuno nedostupni.

BHT1 svakodnevno emitira vijesti u 17 sati uz tumača znakovnog jezika, kao i vikend izdanja Dnevnika. Jednom tjedno na programu je "Govor tišine", emisija namijenjena osobama s oštećenjem sluha i govora.

Takvi sadržaji možda nisu među najgledanijima, ali njihov značaj ne mjeri se samo gledanošću. Oni pripadaju dijelu programa zbog kojeg javni servis postoji - kako bi služio svim građanima, uključujući i one čije potrebe komercijalni interes često ne prepoznaje.

Ipak, nedostatak tumača nije jedini problem u proizvodnji takvih sadržaja.

"Drugi problem vezan je uz našu trenutačnu financijsku situaciju. Nismo u mogućnosti nabaviti tehnička rješenja koja bi naše sadržaje učinila dostupnijima. Zbog toga tumače imamo samo u informativnom programu", kazala je pomoćnica glavnog ravnatelja BHRT-a za program Senada Ćumurović.

Sugovornici tako iz različitih perspektiva upozoravaju na isti problem - pravo na komunikaciju priznato je zakonom, ali njegovo ostvarivanje često ovisi o tome imaju li škole, institucije i mediji potrebnu podršku.

Dok takva podrška ne bude sustavno osigurana, ravnopravan pristup obrazovanju, informacijama i svakodnevnom životu za gluhe i nagluhe osobe ostaje otežan.