Udruženje Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa" pokreće inicijativu prikupljanja podataka o broju nestalih i neidentificiranih osoba s ciljem izgradnje nišana za sve ubijene u genocidu u Srebrenici, koji bi bili postavljeni ispred samog kompleksa mezarja.
Projekt izrade novih nadgrobnih spomenika, nišana, koji bi bili postavljeni ispred Memorijalnog centra u Potočarima, inicijativa je Pokreta "Majke enklave Srebrenica i Žepa" koje na ovaj način žele ostaviti trajno sjećanje na sve žrtve genocida.
Munira Subašić, predsjednica Pokreta, za Detektor pojašnjava kako su se na ovaj korak odlučile na temelju odluke Ureda visokog predstavnika kojom je, kako kaže, predviđeno da 30 godina nakon genocida obitelji imaju pravo izgraditi obilježja za žrtve koje nisu pronađene.
"Onda smo mi odlučile da želimo napraviti nišane i za ove druge, koji su nestali. A mislim, nisu oni nestali, zločinci znaju za njihovu sudbinu, i da mi napišemo za svakog ubijenog ime, prezime i isto kao nišane onima koji već imaju u Potočarima", kaže Subašić.
U odluci koju je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch donio 25. listopada 2000. godine, a kojom je određeno da se zemljište u Potočarima, nasuprot Tvornice akumulatora, trajno određuje za groblje i svetište, navedeno je da će biti podignuto spomen-obilježje onima koji su ubijeni tijekom srpnja 1995. godine u Srebrenici.
"Navedeno groblje bit će mjesto na kojem će se sahranjivati oni koji su ubijeni... i čiji se posmrtni ostaci ne mogu identificirati, kao i oni čiji su posmrtni ostaci identificirani i čija obitelj izrazi želju da se sahrane na tom mjestu", stoji u odluci visokog predstavnika.
Plan Majki Srebrenice upravo je da, izvan mezarja u Potočarima, postave nove nišane kao spomenik nestalim žrtvama genocida, za kojima obitelji tragaju i 30 godina nakon što se on dogodio.
"Da napišemo velikim slovima: Ovo su ljudi koji su ubijeni 1995. godine, još uvijek ništa ne znamo o njima i nismo ih pronašli. Mislim da će to biti vrlo dirljivo, kad ljudi dođu i vide toliki broj onih koji nisu pronađeni. Među njima ima djece, staraca i žena", dodaje Subašić.
Ona pojašnjava da Pokret kojim predsjedava ima evidenciju svih ubijenih u genocidu, zbog ranijih aktivnosti koje su provodili, ali da sada ponovno otvaraju proces prijava nestalih i neidentificiranih.
Nakon završetka tog procesa, prikupljene podatke usporedit će sa svojim evidencijama, čime će biti određen točan broj nišana koji trebaju biti izrađeni.
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), broj žrtava genocida koje još uvijek nisu pronađene iznosi oko 700.
"U ovaj broj, svakako, ulaze i posmrtni ostaci 89 NN osoba koji su ekshumirani, ali do sada nisu identificirani. Napominjem da je proces verifikacije još uvijek u tijeku i da kroz njega još nisu prošle sve žrtve genocida, te da zbog toga ovaj broj nije konačan i može se donekle mijenjati," rekla je za Detektor glasnogovornica INO BiH, Emza Fazlić.
Subašić navodi kako s ovim projektom neće žuriti te da ne postoji poseban plan kada bi trebao biti završen, kako bi se prikupilo što više vjerodostojnih podataka.
Nada se, ipak, da će projekt biti okončan dok su majke Srebrenice još žive.
"Ne trebaju nam nikakve pare, ništa, jer novac za nišane već postoji. Samo nam treba popis, pa da donesemo odluku svi zajedno, Upravni odbor, Memorijalni centar, Savjetodavni odbor i Islamska zajednica i onda da se to napravi" zaključuje Subašić.
Presudama međunarodnih i domaćih sudova utvrđeno je da je u srebreničkom genocidu više od 7.000 Bošnjaka zatočeno i pogubljeno na različitim lokacijama.
Prva masovna ubojstva počinjena su u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica. Nakon toga, sličan obrazac ponavljao se u mjestima Roćević, Kozluk, Pilica i Branjevo.
Nakon ubojstava, prema presudama, tijela su smještana u primarne masovne grobnice, a potom, radi prikrivanja tragova, premještana i zakopavana u sekundarne i tercijarne grobnice.
Do sada je u mezarju u Potočarima ukopano 6.772 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova obitelji.
