Na adresu naše redakcije stigla je knjiga čiji naslov ne ostavlja prostor za dvosmislenost: ‘‘Presuda bez dokaza – Dosije zloupotrebe Vrhovnog suda – Pravna opasnost za sve’’. Autor je Ado Balijagić, izdanje je objavljeno u Tuzli 2026. godine, a već na naslovnici stoji snažna poruka: ‘‘12 godina pravosudnog nasilja’’.
Riječ je o djelu koje se ne predstavlja kao polemika, pamflet ni osobna optužnica, nego kao dokumentirano upozorenje iz samog središta pravosudnog sustava. Urednik knjige je Faruk Balijagić, recenzent dr. sc. Edin Garaplija, dok tehničko uređenje potpisuje Rešad Grbović.
Balijagić knjigu strukturira kao zbir žalbi, sudskih odluka, procesnih akata i završnih riječi, uz izričitu tvrdnju da je sav sadržaj već dio službenih sudskih spisa. Teza koja se provlači kroz cijelo djelo jest da je u konkretnom predmetu došlo do zamjene dokaznih i procesnih standarda: da je presuda donesena bez stvarnih, materijalnih i provjerljivih dokaza te da sudska odluka, umjesto da proizlazi iz unutarnjeg sudskog uvjerenja utemeljenog na dokazima, postaje formalni završetak već započetog procesa.
Autor tvrdi da se u takvom modelu postupanja ‘‘mogućnost’’ tretira kao utvrđena činjenica, da se izjava tipa ‘‘čuo sam’’ prihvaća kao dokaz, da pretpostavka zamjenjuje dokazivanje, a sumnja se ne tumači u korist optuženog, nego se koristi protiv njega. U knjizi se navodi da u predmetu nisu postojali materijalni dokazi, forenzički tragovi, tehnički ili vještački nalazi, dokumentirane komunikacije ni objektivni elementi koji bi potkrijepili optužbu, unatoč čemu je došlo do dugotrajnog lišenja slobode i višegodišnjeg kaznenog progona.
Balijagić pritom ne ostaje na razini pojedinačnog slučaja. Knjiga upozorava da se, jednom kada takav standard postane prihvatljiv, briše granica između zakonitog postupanja i proizvoljne represije. Ako izjava višestruko osuđivanih osoba ili psihički kompromitirani iskazi mogu postati temelj kaznene odgovornosti bez neovisne i objektivne potvrde, ako nezakonite radnje retroaktivno proizvode ‘‘istine’’, tada – prema autoru – nijedan građanin više nema stvarnu, predvidivu i djelotvornu pravnu sigurnost. U tom trenutku pravni rizik prestaje biti iznimka i postaje pravilo.
Posebnu težinu knjizi daje njezina institucionalna ambicija. Navodi se da će izdanje biti dostavljeno svim pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini, sudovima i tužiteljstvima svih razina, sveučilištima, profesorima i studentima prava, kao i međunarodnim organizacijama i diplomatskim predstavništvima. U pripremi je i izdanje na engleskom jeziku, zamišljeno kao studija slučaja za međunarodne pravne i akademske krugove o tome kako pravosuđe ne smije funkcionirati.
Predgovor knjige nosi dodatnu simboliku – ostaje bez potpisa. U tekstu se objašnjava da to nije zato što nema autora, nego zato što ne govori u ime pojedinca, već u ime principa koji prethode svakom imenu i funkciji. Svrha predgovora, kako se navodi, nije suditi, nego upozoriti: na trenutak kada sud prestaje biti korektiv moći i postaje njezino sredstvo, kada istina više ne proizlazi iz dokaza, nego iz pretpostavke, a pravda ostaje forma bez sadržaja. Takvo stanje knjiga imenuje kao ‘‘stanje pravne opasnosti – za sve’’.
U odjavi knjige dr. sc. Edin Garaplija naglašava da djelo nije napisano kako bi umirilo savjest korumpiranog sustava, nego kako bi je uznemirilo. Ističe da, ako knjiga uspije uvjeriti makar jednog čitatelja da se vrijedi boriti za istinu i pravdu unatoč pritiscima, kazni i strahu, tada njezin smisao nadilazi sudbinu pojedinca i prerasta u opomenu – i obvezu – za vladavinu prava i poštivanje temeljnih sloboda.
‘‘Presuda bez dokaza’’ tako se predstavlja kao dokument o jednom konkretnom predmetu, ali i kao šire upozorenje na moguće strukturne deformacije pravosudnog sustava. Središnja poruka, iznesena bez retoričkih ukrasa, glasi: trenutak u kojem se presuda može donijeti bez dokaza nije samo problem jednog čovjeka. To je pitanje sigurnosti svih.
