U Tuzli su danas održani još jedni prosvjedi građana nakon serije tragedija i kaznenih djela koje je zadesio ovaj kanton posljednjih tjedana, mjeseci, ali i godina.
Rijetki su smogli snage da stanu pred kamere, vidno potreseni i u šoku da se sve to o čemu se piše i govori, dešava upravo u njihovom gradu i kantonu.
"Kažu djeca su naša budućnost, a djecu nam siluju, umirovljenike ubijaju - što je sljedeće? Tuzla je nekada bila uzoran grad, grad ljubavi i napretka. Tuzla je danas na dnu", kazala je Tuzlanka u suzama.
Plakali su mnogi nakon govora Nedžada Kahrimanovića, brata Amre koji je usmrtio policajac 7. veljače 2024. godine u Tuzli.
"Njegova sestra kada je ubijena, ubio je zakon. Kome da se žalimo ako jedan takav policajac nosi oružje, a običan narod ne može imati ni sjekiru u avliji da se obrani?! Mi se više nemamo kome obratiti. Je li u Domu penzionera treba nepokretan čovjek da bude na 7. katu ili prizemlju da se može izvući? Ima poštenih ljudi, ali moraju da šute. A, ako će sva usta šutjeti, onda smo propali", kazala je umirovljena Tuzlanka.
Na prosvjedima su bili i studenti. Uputili su apel svojim kolegama.
"Želim da apelujem na sve mlade, kada nam je stanje ovako u državi i stradaju najranjivije kategorije - djeca, umirovljenici i mi mladi, da se probude i da ćemo ih vidjeti na prosvjedima", poručila je mlada studentica, piše N1.
Građani Tuzle danas su simbolično u 11:55 sati izašli na nove prosvjede i pozvali nadležne da daju ostavke. Postavljen je i "zid krika" na kojem su građani ostavili svoje poruke. U mnogima pozivaju na ostavke, ali i dijele svoje tragična iskustva.
Nedžad Kahrimanović, organizator prosvjeda, kazao je kako će građani izlaziti na prosvjede sve dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.
"Stvarno, više je došlo 5 do 12. Nije to samo floskula, nego je tako. Vidite da se negativne stvari u Tuzlanskom kantonu dešavaju kao na traci. Očekujem da ćemo poslati snažnu poruku, bez obzira koliko nas bude. Nadam se da ćemo uspjeti u svojim namjerama i da nećemo odustati od toga. Napravili smo 'zid krika' da građani Tuzle i Tuzlanskog kantona kriknu - da ostave svoje poruke, da dođu ovi iz vlasti da pogledaju to. Danas ja neću slati njima poruke. Ja ću danas građanima Tuzle izvinuti za sve nepravde, i čut ćete to u mom govoru, za sve nepravde koje su nas zadesile u zadnjih 30 godina. Kako je neko na ovom zidu rekao, došlo je vrijeme da odu. 30 su nas izludili, otjerali najbolju mladost, otjerali najbolje intelektualce. Ljudi su zbunjeni, ljudi su uplašeni", rekao je Kahrimanović.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Kazao je kako ne očekuje pravdu za žrtve iz Doma penzionera, te kako smatraju da istragu treba voditi federalno tužiteljstvo.
"Nema sustava, sve se raspada. Nitko nije odgovarao ni za Jablanicu. Ne znamo još ni danas koji je koncesionar kamenoloma. I ništa se nije desilo. Ništa se nije desilo poslije ubojstva moje sestre gdje je visokopozicionirani službenik unutar MUP-a Tuzlanskog kantona ubio bez ikakvog razloga s jednim metkom i ovjerio je s 15 metaka. To pričam svaki dan, to pričam godinu i pol dana. To je krik, krik Tuzle i krik Tuzlanskog kantona. Ostat će oni samo da vladaju šakom nas, da kažem jadnika. A onda će reći da smo mi ludi, a oni rade po zakonu. Vidite da su svi radili, oni ubijaju po zakonu, oni siluju po zakonu. Pazite dobro da je direktorica doma za djecu bez roditeljske skrbi, supruga visokopozicioniranog zaposlenika MUP-a, koji je neposredno odgovoran za ubojstvo moje sestre. On je bio nadležan. Znate koji je protiv njega je pokrenut opskuran disciplinski postupak. I ništa više. Oni kažu da nisu znali, oni su sve znali. Oni sve znaju. Pa taj direktor MUP-a, 8 godina, on je postavio onoga pedofila u Kalesiji. Irma je zvala policijsku upravu Kalesije i prijavila nasilje. Da se nitko ne bi oglasio iz tih policijskih uprava da bi poslije dva dana bila ubijena, odnosno zadavljena i dijete ubijeno. I onda se oni peru, onda oni kažu nismo mi, pa znali su sve", rekao je.
Kahrimanović je istakao kako će dženaze platiti novcima građana, istih građana koje ubijaju.
"Pa to je krik. Krik je tamo, zid krika, da vrištite svaki dan. Ljudi, 30 godina je prošlo od rata. Čini mi se da je stanje duha teže nego prve godine poslije rata. Ili zadnje godine u ratu", rekao je.
