Na društvenim mrežama pojavila se objava u kojoj se upozorava na nepropisno korištenje parkirnog mjesta namijenjenog osobama s invaliditetom u Mostaru.
Prema navodima s Facebook stranice Prometne zgode i nezgode, bračni par koji upravlja vozilom s bosanskohercegovačkim registarskim oznakama navodno već dulje vrijeme koristi parkirno mjesto za osobe s invaliditetom, iako na vozilu imaju ručno prepravljenu i nevažeću oznaku.
Kako se navodi, riječ je o staroj oznaci za osobe s invaliditetom izdanoj u Republici Hrvatskoj, kojoj je valjanost istekla prije više od deset godina. Unatoč tome, oznaka se, prema objavi, i dalje koristi, što izaziva nezadovoljstvo građana, osobito onih kojima su takva parkirna mjesta stvarno potrebna.
Na stranici Žućo, jedan od aktivista navodi kako se ista osoba već sedam ili osam mjeseci, redovito parkira na parkirnom mjestu namijenjenom osobama s invaliditetom. Tvrdi kako ni muškarac koji koristi vozilo, niti žena koja također upravlja automobilom, prema njegovu mišljenju ne ostavljaju dojam da imaju bilo kakav invaliditet, te izražava čuđenje i ogorčenost zbog takvog ponašanja. Objavom se dovodi u pitanje opravdanost korištenja tog parkirnog mjesta i upozorava na, kako autor smatra, dugotrajnu zlouporabu.
U ranijem tekstu upozorili smo kako je nepropisno parkiranje u Mostaru dugogodišnji problem, koji posebno pogađa osobe s invaliditetom, a sve učestalije zauzimanje parkirnih mjesta namijenjenih njima dodatno im otežava svakodnevni život.
U razgovoru s Oliverom Šunjićem iz Udruge paraplegičara "Marko Ravlić" i Danijelom Kegelj iz Udruge roditelja i djece s posebnim potrebama "Vedri osmijeh" istaknuto je kako broj parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom, osobito u blizini institucija i zdravstvenih ustanova, nije dostatan te da su ta mjesta često nepropisno zauzeta. Prema podacima policije, gotovo 250 vozila u jednoj godini zabilježeno je u prekršaju upravo na takvim parkiralištima.
Sugovornici su upozorili i na raširenu zlouporabu invalidskih parkirnih mjesta, osobito kod trgovačkih centara, te izrazili sumnju da se dio oznaka koristi neovlašteno. Iako su kazne visoke, praksa pokazuje da one same nisu dovoljne jer se prekršaji često sankcioniraju tek nakon dojave građana.
Kao moguća rješenja spominjana su češća policijska kontrola, veće uključivanje parking službi u prijavljivanje prekršaja te strože sankcije za višestruke počinitelje. Osim parkiranja, istaknuti su i širi problemi nepristupačnosti Mostara, od neoborenih rubnjaka i arhitektonskih barijera do neprilagođenih javnih ustanova, što osobama s invaliditetom stvara osjećaj poniženja i isključenosti.
Zaključeno je kako se bez sustavnog pristupa, veće svijesti građana i dosljednog provođenja propisa, problemi s nepropisnim parkiranjem i općom pristupačnošću u Mostaru neće riješiti, a teret će i dalje najviše nositi oni kojima je pomoć najpotrebnija.
