Blagaj platio cijenu neplanske gradnje: "Ne možeš uništavati prirodu, a onda nešto tražiti od nje"
Poplave koje su prošloga tjedna pogodile područje Blagaja i okolna naselja ponovno su otvorile pitanje bespravne gradnje uz obale rijeka. Iako su obilne padaline bile neposredni okidač, razmjeri štete nameću pitanje je li voda samo pronašla put koji joj je godinama bio zatvaran. Objekti izgrađeni bez dozvola, sve bliže riječnim koritima, sužavaju prirodni tok rijeka, a posljedice su, po tko zna koji put, osjetili građani, piše N1.
Poplave kakve ne pamte
Korita rijeka Bune i Bunice u Blagaju godinama se sustavno sužavaju. Objekti izgrađeni tik uz rijeku, uglavnom luksuzne vile s bazenima, često bez potrebnih dozvola, mijenjali su prirodni tok vode i smanjivali prostor presudan u razdobljima visokog vodostaja. Umjesto izlijevanja na prirodne poplavne površine, voda danas nailazi na betonske prepreke.
Nakon poplava kakve mještani ne pamte, upozorenja na dugogodišnji problem postala su glasnija.
"Ja sam ovdje deset godina i nisam potrošio ni kilogram betona. Ne možeš uništavati prirodu, a onda nešto tražiti od nje. Nema šanse", kaže Omer Bjelić iz Malog Polja kod Blagaja.
Neplanska urbanizacija i toleriranje bespravne gradnje na naplatu dolaze upravo tijekom poplava. Posljedice je osjetila i Maja Popovac, kojoj je, kao i mnogima drugima, vrt završio pod vodom.
Puno betona
"Možda je i korona tome pridonijela, svi smo željeli biti u prirodi pa su ljudi kupovali zemljište u blizini i planirali gradnju. Većina tog zemljišta nije građevinsko, a često ni poljoprivredno, nego zelena površina. Puno betona, a malo meandara u koje bi se rijeka prirodno izlijevala, dovodi do ovakvih problema", pojašnjava arhitektica Maja Popovac.
Gradnja se godinama odvijala bez prilagodbe regulacijskih planova, dok su reakcije gradskih službi i nadležnih županijskih institucija, odgovornih za upravljanje vodnim dobrima, izostajale. Na problem je upozoravao i mostarski vijećnik Jasmin Pandur, koji je prije pet godina s grupom aktivista inicirao snimanje terena.
"Ideja je bila da se nakon toga zaustavi nelegalna gradnja i uzurpacija zemljišta. No, zbog nerada Vijeća u određenom razdoblju, uzurpacija je postala standard. Insistiramo da se sve riješi u zakonskim okvirima, kroz suradnju nadležnih odjela i omogućavanje građanima da legaliziraju stanje ondje gdje je to moguće", rekao je Pandur.
Sustav zakazuje
Zakon o vodama Federacije BiH jasno štiti riječne tokove, korita i poplavne zone. U zaštitnim pojasevima gradnja je zabranjena ili strogo regulirana. Problem, ističu u Ministarstvu sigurnosti BiH, dodatno leži u složenom sustavu nadležnosti koje se preklapaju između države, entiteta, županija, općina i gradova.
"Sustav zakazuje kod onih koji izdaju urbanističke i građevinske dozvole, ali i kod svih nas koji djelujemo unutar tog sustava", upozorava Samira Hunček iz Ministarstva sigurnosti BiH.
Bespravna gradnja uz samu obalu rijeka, ali i u zonama predviđenima kao zaštitni pojasevi, dovela je do toga da Buna i Bunica tijekom obilnih kiša nemaju prostora za prihvat viška vode. Posljedice su poplavljeni objekti, oštećena infrastruktura i velika materijalna šteta, često upravo onima koji su gradili najbliže vodi.
"Poznato je da su pojedini politički i gospodarski moćnici mijenjali tokove rijeka za vlastite potrebe, bez ikakvih posljedica. Kada takvi primjeri prolaze nekažnjeno, logično je da ih drugi slijede. Situacija u Bosni i Hercegovini je alarmantna, a odgovornost snosimo svi jer to dopuštamo", smatra aktivist Adi Selman.
Kada se zakoni zanemaruju, rijeka se ne prilagođava. Poplave tada postaju podsjetnik da priroda uvijek uzme natrag ono što joj je oduzeto, prenosi N1.
