Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije bio dio “Sarajevo safarija” tijekom rata u BiH, izjavio je za Danas bivši obavještajac Armije BiH Edin Subašić, koji poručuje kako bi aktualni predsjednik Srbije trebao odgovarati za neke druge stvari, poput pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Subašić za Danas objašnjava da je za tzv. Sarajevo safari prvi put čuo 1993. godine, kada je dobio na analizu dokument s iskazom srpskog dragovoljca SRS-a iz Srbije, zarobljenog na linijama fronta oko Sarajeva.
''Tada sam radio kao analitičar u Vojnoj obavještajnoj službi Armije Republike BiH. Njegova izjava bila je nezanimljiva sve do detalja kada je spomenuo da se od Beograda do Pala vozio s petoricom Talijana koji su bili ‘čudno obučeni, imali su sve skupo na sebi, lovačko odijelo… puške u futrolama… bili su iz Milana’'', prisjeća se.
Dodaje, međutim, da ni to nije bilo neobično, jer je tada dolazilo dosta stranih plaćenika koji su ratovali na srpskoj strani, ali nikad ranije nisu dolazili Talijani.
''I onda me šokirala informacija… Na pitanje tog radikala 'koliku dnevnicu dobivaju za ratovanje u Sarajevu', jedan od Talijana mu je odgovorio da oni 'neće dobiti dnevnicu, nego su oni platili da idu pucati po Sarajevu'. Kako i zašto? Odgovorili su mu da su oni u stvari lovci, a ne vojnici i da ‘idu u Sarajevo kao na safari… po ljudsku glavu kao trofej’'', naglašava Subašić.
Ta informacija je, kako je objasnio, odmah proslijeđena na provjeru talijanskim obavještajcima u UNPROFOR-u, a odgovor je stigao nakon četiri-pet mjeseci, negdje u travnju 1994. godine.
''Talijanska obavještajna služba SISMI obavijestila nas je da je 'locirano mjesto odakle se sve organizira i kreće, da je to mjesto neutralizirano i da se više neće ponavljati'. Kratko i jasno, ali i značajno. Obavještenje da je 'mjesto pronađeno i neutralizirano' zapravo je bila potvrda da je informacija od zarobljenika bila točna. Dakle, bogati stranci su tijekom rata dolazili u Sarajevo, plaćali srpskim snagama da ih uvedu u svoje borbene linije, a zatim su ubijali Sarajlije iz najnižih poriva – kao divljač u lovu'', ističe Subašić.
Taj predmet je, kao riješen slučaj, bio zatvoren sve do 2022. godine i filma “Sarajevo safari”, koji je potaknuo gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić da podnese kaznenu prijavu u Tužiteljstvu BiH protiv N.N. počinitelja i organizatora ovog morbidnog safarija.
Neovisno o toj prijavi, kako objašnjava Subašić, talijanski pisac i novinar Ecio Gavaceni dao se u potragu za počiniteljima u Italiji, u Milanu, i skupio toliko dokaza da je državni tužitelj Italije otvorio službenu istragu i zadužio specijalnu jedinicu Karabinjera za operativni rad.
Komentirajući to što su novinar iz Hrvatske Domagoj Margetić i odvjetnik iz Srbije Čedomir Stojković podnijeli prijave protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u vezi sa “Sarajevo safarijem”, Subašić je rekao kako je Vučić posljednji čovjek na svijetu kojega bi uzeo u obranu, ali da on zaista nije bio dio tog fenomena.
''On treba odgovarati za druge stvari. Dakle, imamo više izjava Šešelja da je mladi radikal Aleksandar Vučić bio dragovoljac u jedinici četničkog vojvode Slavka Aleksića na položajima na židovskom groblju iznad Sarajeva. S tih srpskih položaja snajperska vatra po gradu bila je najsmrtonosnija. Međutim, Vučić se ne uklapa u profil safari-lovaca o kojima ovdje govorimo. Ako je i pucao, on sigurno nije plaćao za to, niti je bio dio tih aranžmana'', naglašava Subašić.
Dodaje, ipak, da treba raščistiti nedoumice oko videosnimke Vučića iz Sarajeva i razjasniti što mu je u ruci – stativ od kamere, kišobran ili puška.
''Postoje IT i AI programi za prepoznavanje lica i predmeta kojima se može utvrditi što drži u ruci, ali to mora uraditi neka institucija za provođenje zakona da bi se dobili pravno valjani dokazi i onda govorili o njegovoj objektivnoj odgovornosti'', rekao je Subašić uz ocjenu da Margetić i Stojković svojim kaznenim prijavama zapravo ''kontaminiraju istrage u Milanu i Sarajevu nepotrebnim optužbama koje je lako pobiti''.
''Vučić jest za sud i zatvor, ali za druge stvari. Eto, počnimo od nadstrešnice u Novom Sadu'', zaključuje sugovornik Danasa.
