Rezultati po tagu: Milo Jukić

U neko doba vidim, i ja i svi koji su se tu zatekli, par koji – makar ne bih vjerovao da mi je ko pričao – uz rub bazena vodi ljubav! Polako, opušteno, ionako su do pasa u vodi i očito uživaju biti viđeni u svom „poslu“.

Belopalančani su Rajku Mitiću postavili fin i vjeran spomenik, kako se taman sprema opaliti loptu pravo u protivničku mrežu. E, sa'ću ja fino odložiti foto-aparat i zaigrati nogometa s jednom legendom :)

Nesretni Stanko Vraz se, kako to samo pjesnici znaju, ludo zaljubio u Julijanu Cantilly, „prekrstivši“ je u Ljubicu. I napisao joj čitavu knjigu, ali „ona hoće gospodina punih džepova“. 'Ta će (joj) pjesnik…

Prije nego krenem na počinak u Saparevu Banju, bacam još jedan pogled na akva-park usred beskrajnih belčinskih polja. I kažem sebi: Bogohulan si ako i samo pomisliš da život nije lijep…

Na Trgu Svetog Trojstva ugledat ćete koncentrične krugove u bojama četiri osnovna elementa: vatre, vode, zemlje i zraka. Stanete usred krugova i – eto vas u centru svijeta!

Magazin „Forbes“ prije nekog vremena je donio izjavu vrhovnog svjetskog imunologa i virusologa :) Billa Gatesa da je njegovo omiljeno ljetovalište – Skradin!!! Hajde, striček Bill, ne budi toliko škrt, reci nam štošta…

Jukić je u ovom romanu nakanio spojiti sve te tri svoje književne strasti, navodi se u recenziji.

Žena „Buđenje“ je, za razliku od svih onih pitomih, sjetnih, samozatajnih, čednih, stidljivih, sušta suprotnost: čvrsta, jakih bokova i nogu, sasvim komotno raskoračena, bez trunke sustezanja i u pozi i u izrazu lica.

Već odozdo se na vrhu stepeništa vidi jedno tri metra visok spomenik žene sa zavežljajem. Nazvan je "Ятачката", što bi značilo žena-jatak, jatakinja, dakle, mada u našem jeziku takve riječi nema.

Za utjehu ulazim u zabranjeni dio, izbliza zagledati ovdje doduše plitke lukove Dioklecijanovog akvadukta. Bit će red raspitati se je li izvodljivo prošetati njime, devet kilometara je taman za finu šetnju.

Nakon što vidim mlađahnu Jovanku, shvatit ću zašto se Josip Broz tako spremno žrtvovao; nije nimalo lako dovesti u postelju 32 godine mlađu ženu, valja to, hmmm, mislim ima tu, je li, puno posla :)

Ako je neko pomislio da je Rajko neki srednjovjekovni junak što je „sjekao Turke na buljuke“, a toranj srednjovjekovna kula, ma kakvi, ni blizu! Radi se o Rajku Dukiću, čovjeku koji je, da uprostimo stvari, napravio Miliće!

Grad je krajem 14. stoljeća potpadao pod vlast bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića, a malo potom kneza Donjih kraja, hrvatskog potkralja i splitskog hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Lesnovski manastir se prvi put spominje nešto kasnije, 1330.; iz te godine je manuskript Prolog, a iz tog stoljeća su i Minej (1342.) i Paranej (1353.). Danas su daleko, u arhivima Beograda, Sofije, Plovdiva i drugih gradova.

Draškovići su odavde „nestali“ 1944. Shvatili, bit će, šta ih, iako ni krive, ni dužne, čeka kad na vrata zakuca „narodna vlast“; bolje pobjeći i zauvijek izgubiti dvorac nego ostati i bez dvorca i bez glave.

Zove se Shogan Kameda, godinama već – ako sam ga dobro razumio, a mislim da jesam – nije vidio Japan, skita se neumorno ovim krajevima, katkad pješice, katkad na biciklu.

Dok je Alojzije Stepinac, odmarajući se od molitve i od ljudi, črčkao raspored postaja križnog puta, vjerojatno nije mogao ni pomisliti da će tu, u dnu svog crteža, jednom biti primljen u nebesku vojsku blaženika.

Možda griješim, ali mi izgleda da je pred Bajrakli džamiju nekim čudom dospjelo i ploča ispisanih hebrejskim; pomišljam da je neka možda pripadala i nekom od predaka Isaka Samokovlije.

„Hrvatski Leonida“, "stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog". S tim se nikako ne bi složili Mađari; Zriny Miklós, tvrde, bio je jedan od najslavnijih Mađara svih vremena.

Unutra je bazen koji tvori živa voda. Podubok. „Kad odlučiš, tvoje je samo da dođeš. Sići ćeš dolje“, pokazuje otac Sergej na bazen, „zagnjuriti se i ja ću te krstiti. Bez toga nećeš u raj!“

Posebnu draž daju stoljećima stari oslikani natpisi u latinštini, zaostali iza pavlina. „Contra vim mortis non est medicamen in hortis“ ili „Protiv sile smrti nema lijeka u vrtu“, poručuje kostur na zidu. A cijepljenje?!

Elem, da skratim, ispostavilo se da „rupa“ u stijeni, duga 30 metara, vodi pod samu utvrdu! Eto primjera kako nekad i na legende, makar djelovale nadasve bajkovito, ne treba gledati s podsmijehom!

Izvor se zove Žlebica. Uslijed kvalitetnog kemijskog sastava vode, stvoren je i mit o afrodizijačkim potencijalima vode, za koju se tvrdi da daje „vis vitalis“ ili, u slobodnijem prijevodu, životnu snagu.