Rezultati po tagu: Milo Jukić

Petnaestak je ženskih kipova, u originalnim i, blago rečeno,  izazovnim pozama, a tek nekoliko muških. Lica ženskih jedva se vide, uglavnom su pritiješnjena savinutim nogama, ali su zato sike, guze (i ostalo što ide uz njih :) „na izvol'te“.

Ne bi mi bilo nikakvo čudo da se, zinut od sve ove ljepote, na izlazu iz neke od bezbroj uličica, sudarim s Ivicom i Maricom ili, zagledan u neki od dvoraca, spazim Zlatokosu kako polako klizi niza zidine glavne kule.

U Vrsaru je Casanova boravio jednom manje nego što je onaj Đorđe iz Novog Sada, što ga gore spomenuh, video Tita. U svojim dnevnicima, punih nestašluka, opisao je i obje vrsarske epizode.

Na naslovnici knjige u fra Grginoj ruci ispisan je njegov možda najpoznatiji domoljubni stih: „Teško domu bez ljubavi bratske, ko i Bosni bez zemlje Hrvatske!“ Hercegovine nigdje!

Smrtovnica je Dvigradu napisana 1714. godine, a jedini živi stvor ispred mrtvog grada je neki Talijan što je pustio dron s lanca; ako nemaš krila, foto-aparat je ovdje nemoćan.

Sa zatvorenicima se družim kojih pola sata. Veseli su što je posao za danas gotov i što mogu „kući“, u svoje zatvorske ćelije. Eto kako nekad malo treba za osmijeh :)

Sve je u pokretu osim jedne ribetine, debelim lancem „pripete“ između bašti i ulice, i Franca Štoka Rade, ribiča i revolucionara, na drugom kraju rive; bezbeli su mu bistu postavili zato što je bio ribič :)

U blizini je i konoba „Sarajevo“, a s firme čitam da se tu, uz ostalo, mogu popapati i tartufi, riba te špageti. Mislim, baš onako sarajevski meni :) U glavnoj ulici je i Medžlis Islamske zajednice Poreč.

Julijina desna... hm, hajde da kažemo dojka, usjajila se i užarila, redaljka na njoj traje od ranog jutra dok ne padne mrak. Poneko zgrabi za obje, malo mu jedna, mada je desna, kaže legenda, jamstvo da će ljubav sisohvatača trajati vječno.

Kolac nije htio u trbuh, pa su mu, da ne bi opet ispalo naopako, fino sjekirom odsjekli slatku vampirsku glavicu. Grob se napunio krvlju, Jure je vrisnuo i – završio karijeru!

Parking nalazim lako i blizu centra, a orijentir mi je, kad na kraju dana budem tražio auto, punačka i prsata brončana Mađarica koja se taman sprema duguljastim nožem prekrižiti lubenicu

Ako si baksuz, nekoliko galebova razbojnika zaletjet će se prema tebi i bureku koji si upravo kupio, s očitom namjerom da ti ga otmu. Jednom to i uspijeva, doduše samo djelomično, a tebi ostaje da mu priprijetiš stativom za snimanje...

Na toj strani trga je i klupa na kojoj danonoćno sjedi pjesnik Laza Kostić. Iskolan, k'o pjesnik, krade bogu dane, šta će drugo :) U ruci mu knjiga, na rastvorenoj dvolisnici Santa Maria della salute.

Ovdje je 1632. godine spaljena posljednja hrvatska vještica, coprnica ili, po istarski, štriga, Mare Radolović, poznata kao Vještica Mare.

Stara povijesna jezgra vješto se skrila iza jedne od avenija i da gradovi mogu igrati ćorabake, oni koji bi tražili stari Koper našli bi se na stotinu muka.

U svome bogatom autorskom opusu Milo Jukić ima niz objavljenih romana, zbirki pjesama, putopisa, te povijesnih i etnoloških djela.

Još jedan vitki kameni stup zbog nečega stoji sa strane, usamljen i tužan. Razmišljam, možda je i on bio u krugu, s drugima, pa je nešto zabrljao i sad je u kazni :)

Vjernici u polumraku, molitva se razliježe negdje iznad glava, po stijenama i pećinama, dim iz monaških kadionica lebdi i lagano plovi zrakom, a  plamen svijeća poigrava, nalikujući ivanjskoj vatri.

I eno Ciganke pred ulazom, obučene za kupanje po ondašnjim standardima, dakle u grudnjaku i malo zadignutoj suknji, tek toliko da se noge stope malo iznad gležnjeva...

Ponekad se jezero naglo zatalasa, pa od kupanja nema ništa, a to se, kažu dobro upućeni, desi kad Chuk Norris počne izvoditi svoje kerefeke i, negdje u Oklahomi ili u Alabami - puhne u utičnicu :)

Na stropu apatinske sinagoge oslikan je polikromni mural s tekstom „naopako“ ispisanim hebrejskim pismom, koji se može pročitati jedino – u ogledalu!

Na tu stranu se, naime, nalazi Vilinski izvor. U originalu Fonte delle Fate, pa bi, 'nako odoka, po bosanski, izvor bio Fatin, a Fata vila :)

Znam, u Bosni će mi odmah zamjeriti što spomenuh stećak, a ne dodah bosanski, ali samo oni – a takvih je najviše – što nikad nisu kročili u nikšićki kraj.