Rezultati po tagu: Kolumna

Zašto verbalni junaci ne bi dobili priliku da dokažu iskrenost vlastitih riječi?

Komad mosta, na koji se čekalo godinama i koji će se još čekati, dokaz je kako su tupi alati za premošćivanje razdvojenosti obala i kako se gleda na izgradnju zajednice.

Godina je 2018. i vijest u BiH je da su Kenan efendija Bajrić i fra Julijan Madžar otišli na utakmicu

Zna se da postoje zajamčena radna mjesta ''na budžetu ili javnom preduzecu'' i da se s njih ne odlazi čak i onda kad se na njih ni ne dolazi.

No, živ čovjek, koji nije umno ubijen i slijep za budućnost, svjestan je da od bilo kakvog veličanja koje će postati teret a ne olakšanje nitko nema koristi. Ponajmanje živi. Mrtvima je svejedno...

Politička kasta koja ima ovakav narod, ne treba brinuti za svoju budućnost...

Dok se s jedne strane marketinški dobro isplative mržnje razvikuju na sva zvona, s druge se strane, pod krinkom nekih usamljenih ispada, šuti i bira razloge za prešućivanje.

Mazanje je to, jadno i nespretno, očiju domaćoj i svjetskoj javnosti. Skrivanje je to nedoraslosti aparata svih razina da se bori s bilo kakvim izazovom...

Ne treba biti toliki pametnjaković pa podvući crtu pod izgubljene četiri godine našeg života. Nije se napravilo ništa. Dobili smo samo nekoliko udaraca po džepu i bezbroj šamarčina po glavi.

Nije nam dugo trebalo da slavlje zbog hrvatskog nogometa pretvorimo, nakon nekoliko dana medijske pristojnosti, u novo bojno polje...

Samo je trebalo spustiti laktove, protresti mišiće i podsjetiti pamet da nitko ne vrijedi bez onog pored sebe i da borba nema smisla ako jogunjavo srljaš samo za sebe i za u sebe.

Ovdašnji narodi jedni na druge liče baš kada su sigurni da se jako razlikuju

Mogu engleski mediji dizati Garetha Southgatea u nebesa i zahvaljivati mu na svemu, ali je činjenica da je njegova ziheraška taktika dala Hrvatskoj priliku vratiti se u život!

Pojesti govno, nerijetko kažem da je to prvi recept da krenemo naprijed. Znači, priznati sam sebi da nešto što smo činili devedesetih možda i nije humano, lijepo, pristojno. I to je prvi korak…

Ubilo je, zavapio je Dodik, dvoje novinara besmrtnost Republike Srpske i po direkcijama iz Londona, naoštreni britanskim špijunskim oštrilima, spremni su srušiti nesrušivu Srpsku.

Redovito se u ovoj zemlji, koja postoji samo da hrani one što se nekako zaokruže na listovima, sve što je bitno za čovjeka strpa u dva, tri mjeseca pred izbore pa se škare podmazuju i oštre za vrpce.

Nema niti jednog razloga da ove mijenjamo: em znamo na čemu smo, em oni nas znaju u dušu i nešto malo mozga

Omogućavanje dostojnog života nije nešto čime se ova država bavi, niti to mi očekujemo

Ako vam treba što objašnjavati o njihovim razlozima, motivima, o njihovoj volji i predanosti, onda ste bome glupani.

Naše džepove još jednom koriste za svoje bodove. Poslije džepova, dolaze životi za njihove džepove.

Ramazan, osim što nije za viceve o Poslaniku, odavno nije ni za sise

Žalosno je bilo čitati navijačke komentare o novim sukobima u Siriji gdje se ovog puta otvoreno miješaju strane sile nakon skrivenih miješanja i stvaranja kaosa.

Iako smo u međuvremenu postali svjetski fenomen zbog političkog klinča koji ne popušta i neprovedenih izbora još od 2008., grad se u međuvremenu solidno relaksirao, ljudi su međusobno puno opušteniji...