Rezultati po tagu: Francuski pjesnik

Pjesnička namjera da se prošire granice iskustva usporedna je s težnjom da se iskaže trajna napetost između egzistencije i umjetnosti koje, drži Baudelaire, idu uvijek na štetu jedna drugoj u naizmjeničnoj ulozi žrtve i mučitelja...

Počeo se razvijati pod utjecajem Parnasa, Baudelairea i Poea, od kojih je prihvatio kult ljepote i težnju za idealom. Međutim, u toj težnji Mallarmé ide dalje i nastoji ostvariti čistu poeziju...

U njegovoj koncepciji pjesnik više nije tek versifikator koji postojeću stvarnost pretače u pjesničku formu, već stvara ni iz čega, a to zahtijeva suptilnu i slojevitu uporabu svih jezičnih sredstava...

Cvjetovi zla izlaze 1857. godine i zbirka je dijelom osuđena zbog vrijeđanja javnog morala i pristojnog vladanja. Ovo djelo, kao i sam Baudelaire, predstavnik je simbolizma.

Kad Valéry kaže: "Sve što vrijedi dobro je skriveno", tada primarno misli na poeziju i na užitak traženja, o kojemu teorija književnosti nema prevelikih spoznaja". Uostalom: "Strast čini da čovjek konačno bude u stanju pisati smrtno dosadne stvari".