Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Papir, je li, trpi svašta, ali 101 razlog je i u političkoj jami bosanskohercegovačkog glumljenja demokracije previše.

Opet se traže krivci u BiH. Prioritet je sasuti što više patriotizma u priopćenje i graditi državu slovima ne mareći za brojeve. Osim na računima.

Dobili smo još jednog borca za Predsjedništvo. Šefik Džaferović je, ako je vjerovati navodima Halida Genjca, sačuvao fotelju u Predsjedništvu za Bakira Izetbegovića.

Europa službeno kaže kako je ovo najveća kriza u poslijeratnoj BiH. Mi smo krize prestali brojati. Ratovi se lakše broje.

Praznik rada u zemlji u kojoj nema promjena jer su se jasle natrpale onima kojima je draža mjesečna sigurnost od budućnosti njih i njihove djece…

Upozorava se na veliku krizu koja će u BiH doći nakon ove velike krize i biti veća od svih velikih kriza koje smo proživjeli. Onda će se naći način da se donese proračun i sve će biti kao prije.

Obilježavaju se obljetnice. Trabunjaju potrošeni likovi o pobjedama, o žrtvama kunući se da ćemo mi rado poginuti i u budućnosti i da će oni preživjeti da opet trabunjaju.

Milorad Dodik, očekivano, ponovio je kako je Srbima u Mostaru i Hercegovini jako loše. Očekivano, nitko mu nije odgovorio ni da nije tako ni da će biti bolje.

Federacija BiH dobila je predizborni proračun. Dijeli Fadil Novalić, čovjek kojem sude zbog trošenja novca, novac šakom i kapom. Stvarnost, s kojoj ljudi poput Novalića, nemaju puno dodira nešto je sasvim drugo.

Prst Milorada Dodika prst je u ranu ovoga društva u kojem su izrasli, poput korova, bogovi koji otupljuju porezne obveznike i tjeraju ih da zaborave da boguju i prstenjače njihovim novcem…

Opet, po tko zna koji put, ma koliko se plazio, nije nađen zajednički jezik za budućnost Bosne i Hercegovine.

Da nam ne bude dosadno, gledamo okupljanja u BiH, zemlji ljudi koji se nisu u stanju izvući na ulicu zbog svojih problema. Okupili smo se zbog Rusije i Ukrajine. Na različitim stranama, za različite strane.

Dragan Čović pokušava na površini držati priču o izbornom zakonu. Poklopila ga je svjetska kriza baš kao što su Sabor HNS-a i Izborni zakon poklopili glasno najavljeni plan demografije Hrvata u BiH.

Do nas, koji ne zanimamo sami sebe, dolaze vijesti zveckanju u Ukrajini. Mi, koji živimo od zveckanja, ne shvaćamo zvukove ozbiljno.

Dragan Čović je, filmski, sa svitom dužnosnika iza sebe koje prosječan hrvatski birač nikada nije vidio, pročitao sedam točaka koje smo već pročitali.

Život nas košta toliko da brojimo demografske smrti svojih gradova iako su oni odavno mrtvi samo su se mudraci sjetili da je bolje da prebrojavanje stanovnika ne vrijedi pa da ne znamo u kakvim pustinjama dahćemo.

Ma koliko se Dragan Čović čupao na čupanje iz konteksta, jedino što je odzvonilo s govornice u Banja Luci je poruka da se čuva Republika Srpska.

Ne trza (hrvatska) javnost u BiH na još jednu priču o hobotnici koja razlikuje prave od krivih domoljublja.

Koliko smo povezani govori i podatak iz službenih usta kako u Hercegovini vlada omikron varijanta koronavirusa a da se u Bosni još uvijek očekuje.

I nije ovo prvi put niti jedini ovakav obračun nakon napuštanja stranke. Sreća pa birači nemaju uši. Oči su davno izgubili.

Spast ćemo tako na samo dva državna praznika – Praznik rada i Dan Europe. Jer, mi smo veliki radnici i veliki Europljani. Nova nam godina ne treba. U nas vrijeme stoji.

Nakon sapuna Zorana Milanovića, došao je na red i sapun Milorada Dodika koji je poručio onima što istražuju političke odluke da se okupaju, počešljaju i da ne mirišu na Sarajevo.

Palo je i jedno novo biflanje – SDA bi mogla napustiti pregovore koji su predstavljeni kao ključna stvar za neku normalniju BiH. Očito je da nam je najbolje bez promjena.