Svijet potrošenih likova i nepotrošenih mržnji

9.5. – Ponedjeljak

Dobili smo još malo brojeva. HDZ BiH sastavio je sedam zaključaka kojima poziva, izražava, pozdravlja, drži, podržava, upućuje, iskazuje…

U međuvremenu, svi svakom lijepe etikete i svi se pokušavaju busnuti u prsa antifašizmom govoreći svima drugima da su fašisti. Začudo, nitko se od prosipača pameti nije prosuo pa proslavio pobjedu protiv antifašizma kako su to do sada izvaljivali oni koji živi ostaju ma šta god da izvale.

Živi ostaju i oni koji se bore za mostarska krila. Propao je još jedan pokušaj da se s nekim dogovore letovi zbog malog broja onih koji su željeli letjeti. Krivi su, naravno, građani jer ne lete iako jedva i pužu zemljom. Nikako oni što upravljaju još jednom mostarskom prazninom i žive u oblacima.

10.5. – Utorak

Svi oni koji su strepili da će biti nešto drugačije, sada mogu biti mirni. Milorad Dodik najavio je kandidaturu za Predsjedništvo BiH, mrsku fotelju trodupne institucije. Krug će se zatvoriti. Iako nema još uvijek svih otvorenih karata i svih najava izlaska u prljavi politički ring, sve je jasnije da smo odvrtjeli još jedan krug nakon i vratili se na početak.

Toliko je vremena potrošeno na neiskrene pregovore oko izmjena Izbornog zakona, toliko je riječi bačeno u vjetar i toliko sažvakano obećanja da će biti bolje i da samo što nije. Na novim startnim pozicijama ojačani će biti samo borci za fotelje podmazani novim pričama o starih strahovima i strategijama od kojih nam neće biti bolje.

Smantano društvo, kakvo je BiH, prestalo je trzati odavno. Uljuljani kakvi jesmo gledamo novi skok cijena goriva i odmahujemo rukama, zbijamo šale s cijenama na policama i tješimo se da smo pametni jer razotkrivamo sve igre i igrice misleći kako su oni koji se igraju s nama glupi i da je to dovoljno za život.

11.5. – Srijeda

Visoki predstavnik u BiH rekao je UN-u, predstavljajući izvještaj o Bosni i Hercegovini, da su građani i mediji špekulirali da će biti rata. Šta su špekulirali političari, to ni Christian Schmidt ne zna.

U UN-u je govorio i Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, koji je trabunjao o uspjesima i strahovima od susjeda. Nitko se sebe ne boji.

Dobili smo potvrdu još jednog trkača za Predsjedništvo BiH. Stranka Fahrudina Radončića imat će svojeg kandidata, a pušta se balon kako bi hrvatski kandidat mogao biti mostarski gradonačelnik Mario Kordić koji je, kažu, jedva prihvatio biti prvim čovjekom Mostara u kojem svi moraju biti zadnji.

Zaboravljena afera je dosadila poput namjerno razvučene sapunice. Respiratori, najglasnija afera iako ih sigurno ima i većih, nikako da napune pluća pravosuđu.

Borba protiv smrti završava smrću. To je naše nepisano pravilo koje se ispisuje na društvenim mrežama i govori javno da nekoga treba skratiti za glavu samo jer je postavio upitnik tamo gdje mnogima upitnici ne pašu. Srđan Puhalo, čovjek koji je odlučio govoriti o svemu, stavio je upitnik nad broj ubijene djece u Sarajevu čijim smrtima mašu oni kojima ni život nije svet. I umjesto da se osude oni koji iskorištavaju i naplaćuju baratanje brojkama, dobivamo mete. Mozgovi, kojima rane nisu svete jer misle da će oni i djeca njihova živjeti vječno obogaćeni preko naših leđa i naših umiranja, prijetnje smrću zbog nečega što bi nam olakšalo život smatraju jedinim rješenjem.

Smrt za smrt, slogan je to onih koji zapjenjeno pričaju samo o svojem životu slijepi na to da se smiju oni koji nas puštaju da se igramo brojkama dok oni broje neke druge cifre.

12.5. – Četvrtak

Nije bilo primanja k znanju. Ovog puta mostarski su vijećnici usvojili izvješće o radu gradonačelnika i njegovih ljudi, od kojih neki bježe u javna poduzeća, iako su nezadovoljni onime što se uradilo u godini dana mandata. Ono što se vidi je maratonsko kopanje ulica koje redovito završava novim radovima na tek urađenom. Ne vide se direktori javnih poduzeća onim onih koji izdaleka tiho kažu da letova nema.

Nema frke u mostarskom vijeću ni oko izvještaja o radu institucija koje nisu ništa drugačije radile u odnosu na prošlo izvješće kad se više galamilo. Dosadilo je, čini se, vijećnicima ponavljati jedno te isto. Gradu nije.

Nitko nije, u kulturnom, stolnom i zamalo uprijestoličenom Mostaru trepnuo kad je zamoljena minuta šutnje za kulturu niti koga zanima što su sve kulturne institucije navele kako im nedostaje kulturnih djelatnika. Onih drugih ima i viška. To su stvari koje gradske očeve i majke ne zanimaju.

Dobili smo još jednog borca za Predsjedništvo. Šefik Džaferović je, ako je vjerovati navodima Halida Genjca, sačuvao fotelju u Predsjedništvu za Bakira Izetbegovića.

13.5. – Petak

Nevjerojatno je čuti, tolike godine nakon rata, kako je ''osnovni cilj integrirati branitelje u društvo i na tržište rada''. Branitelji su, da se nitko ne uvrijedi, dok neki trube o ciljevima, dotaknuli dno, doživjeli tisuće razočaranja, isto toliko puta bili odbačeni shvaćajući da nije ovo ono zašto su se borili i, u međuvremenu postali još jedna skupina preko koje se prebijaju predizborna laprdanja.

Preko leđa BiH za to se vrijeme vode unutarhrvatski ratovi pa se premije i predsjednik natječu tko to više misli o BiH i ono malo Hrvata što ih je Crkva prebrojala. Vlasti ih ne smiju ni prebrojati.

Europa će još jednom pokušati natjerati za stol dužnosnike koji su se dali u kopanje predizbornih rovova. Dolazak je najavljen baš kao i propast dogovora.

14.5. – Subota

Dolaze džabe, ali ne i besplatno, potvrdio je i Bakir Izetbegović rekavši kako od dogovora nema ništa i kako se neće ništa mijenjati do poslije izbora. Vidjet ćemo opet kako se vladanje državom na svim razinama pretvara u natezanje interesa u kojima je jedini ostvarivi interes da ništa ne mrda s mjesta.

Prešutjet će stranka zvižduke koje je dobio dužnosnik SNSD-a kad se u stranačkim prostorijama obratio banjalučkim maturantima poručivši im kako su postali ljudi. Čini se da stranačkim mikrofondžijama život počinje onda kad se stekne pravo za izlazak na birališta.

15.5. – Nedjelja

U military stilu, kopirajući valjda u svijetu prepopularnog ukrajinskog predsjednika nadajući se svojoj popularnosti, pojavio se na HRT-u Željko Komšić. Bez odijela i kravate, izbiflao je Komšić sve ono što smo stotinama puta čuli od njega, pokušao je baciti suzu i ispričati herojske priče o tome kako su miroljubivi odbijali liječiti neprijatelje. Ovoga puta u obraz nije upirao. Ni on ni Aleksandar Stanković.

Život je još jednom obranjen smrću. Oni koji bi da se nikom nikada ne ponovi krv opet krv prolijevali. Ali tuđu. Prijetnje smrću dobila je i Jasmila Žbanić jer je podržala Srđana Puhala u tvrdnjama kako se ne smije razbacivati s brojkama ubijene djece u Sarajevu i kako se na to brojanje, koje koristi samo strankama, treba staviti točka.

No, umjesto točke, stavljena je meta i to zahvaljujući ''elaboratu'' mlade nade SDA, Harisa Zahiragića, ispod čijih su teških optužbi da je Srđan Puhalo kao Srbin ubio neko sarajevsko dijete, uslijedili pozivi na odstrjel.

Zahiragić, iznosi teške optužbe, kao pravi primjer odgoja stranačke mladeži da nam mladi, na kojima svijet ostaje, pretvaraju svijet u svijet starih potrošenih likova i nepotrošenih mržnji.

To je svijet u kojem mladi Zahiragić po lekcijama starih ne zna kolika mu je plaća, i da je ona ''u ovisnosti koliko mjesec ima dana''. Dana je nekima uvijek malo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.