Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Berislav Jurič s portala Bljesak.info pisao je o sportskoj dvorani koja se u Mostaru gradi još od 1985. godine.

Ideja da se ulice Mile Budaka, Vokića i Lorkovića, Ive Zelenike Tabornika, Jure Francetića... zamijene imenima nekih boljih ljudi naišla je na brojna odobravanja.

I dok se gospoda nateže, zemlja stoji ili ide unazad. Ovo što vi čitate, neće pročitati 31,6 posto ljudi koji su ostali u BiH.

Boje se stručni timovi stranaka, koji se uglavnom bave poslovima raspoređivanja zaslužnih po pozicijama, svojih programa i svoje nestručnosti uokvirene u skupa odijela, stegnute kravate i smještene u tenderske aždaje na četiri kotača...

Beograđani ne odustaju, Podgorica na nogama, Tirana traži ostavke. Bosna i Hercegovina nijemo promatra svoje bogove kako se učvršćuju na svojim tronovima.

Čak se ni u kulinarskim dvobojima više nitko ne lakta za mikrovalne pećnice niti se učenicima ugostiteljskih škola za najbolji umak i nezagorjele palačinke dodjeljuje nekadašnje tehnološko, dokazano nezdravo, zastarjelo čudo.

Odlučeno je kako se kazaljke neće pomjerati od 2021. godine. Ni s tim nemamo problema. U nas vrijeme stoji.

Svjedoci smo kako iz dana u dan, izmoreni ofucanim strategijama lidera stranaka, odnosno podružnica privatnih biznisa uokvirenih u politiku, ljudi odlaze bez mahanja.

Dok se šuška o stranačkim ljubavima koje će ugrijati koalicijska dupeta, glasno se klikće uspostavi državnog Doma naroda u kojeg će zasjesti oni koji uvijek tvrde da im nije do sjedenja.

Ovomjesečna šutnja koja je odzvanjala nad Neretvom, iako je trebalo biti dosta galame, pokazatelj je kako oni koje smo odabrali da govore u ime nas i za nas, da se brinu o okruženju i nama u njemu, nisu dorasli svojim poslovima.

Sve više ljudi vjeruje da je zemlja ravna ploča. Nama je, čini se, strpljivima do besvijesti, odavno sve ravno.

Nije nas zasmetalo ni krivo pravosuđe. Zaboravili smo istrage o pogibiji djece u zrakoplovu, zaboravili smo pranje ruku nakon smrti beba i odmahivanja da je to, eto, jednostavno tako.

Bit će to opet brak iz koristi. Pitanje je samo tko će preuzeti ulogu oca, a tko majke. Djeca su ionako zrela za socijalnih službi.

Dokaz je ovo, osim da je država komplicirana, pa odgovorni tvrde da je samo dobra volja hoće li  policije na svim mogućim razinama surađivati, tko je ovoj državi važan. Što ste bliži jaslama, važniji ste…

Trebalo je, dakle, zviždati i onima, koji odlučuju što će biti život u BiH, a ne birati napuhane mete glumeći hrabrost s klikerima i u glavi i u gaćama.

Traži se razlog zašto je netko tko je na društvenim mrežama napisao da mu je zanimanje terorizam, a koji je bio u nečistoj jedinici u ratu, koji je ubio suborca i majku, na slobodi.

Da je netko svrnuo pogled na djecu koja odrastaju u uvjetima u kojima odrastaju oni što potežu oružje kao što su se nekada potezali klikeri, možda danas ne bi bilo ovih redaka.

Može se za čas crno pretvoriti u bijelo, i za treptaj oka istina pretvoriti u laž, a laž u istinu u koju se, ako se mora biti na njihovoj strani, mora slijepo vjerovati. Bez treptaja.

Gordana Tadić izabrana je za glavnu tužiteljicu BiH. Obećala je boriti se protiv korupcije. Jedna od korupcija se protivi izboru. Ostala korupcija šuti.

Sjetit ćemo se – ako se ima ikakvog smisla više sjećati – kako su pljuštale zapjenjene optužbe na račun Dragana Čovića i HDZ-a BiH iz usta čelnika HDZ-a 1990…

Stolna prijestolnica kulture, jedna od najprljavijih prijestolnica, zaigrala se s novcem. No, opet su neke piz** važnije od onog što nam prlja živote.

Oni što su se i predizbornoj godini trudili utabati još jedan put svojim vladavinama, u postizbornoj se brinu za pozicije na koje će, kao kurvini sinovi iz pjesme, zasjesti i zariti svoje kandže u fotelje…

Mrak u koji su zavijaju oni koji sjedaju u vlast vješto skriva sve male tajne velikih majstora sjedenja...