Ne vjerujte sebi!

Sve se u Bosni i Hercegovini uzima kako kome paše. I rat i mir izvlače se po potrebama i iz rata i mira izvlače se ratovanja i pomirenja onako kako nekome, u nekom njemu strateški važnom trenutku, odgovara.

Uzima se iz ustava po potrebi i po svim razinama onako kako nekome odgovara. Uzima se iz presuda sudova u koje se svi kunu osim kad se presude uzimanja novca koji se isto tako uzima. Samo što on svima jednako paše. Uzima se i krov nad školama pa se po potrebi stavi na jednu ili se rastegne nad dvije. Kako kome odgovara da iz malena naoštri svoje trnje na koje će se, u to nema sumnje, ponovno krvavo nabiti naša budućnost.

Uzima se sve u ovoj državi kao sa švedskog stola – izlizana je i ofucana fraza, jer mi sve izližemo i ofucamo. Ništa nikome nije problem uzeti jer u nečijim rukama nešto nije ni nalik onome što nečije druge ruke uzmu. Može se za čas crno pretvoriti u bijelo, i za treptaj oka istina pretvoriti u laž, a laž u istinu u koju se, ako se mora biti na njihovoj strani, mora slijepo vjerovati. Bez treptaja.

Svjedoci smo godinama kako se iste stvari tumače na različite načine u BiH. Svjedoci smo kako o istoj temi naslovnice vrište različito i kako usta iznad kravata blebeću potpuno drugačije o istoj stvari. Potrebno je, naime, prije svega blebetati a onda stvoriti blebetavi temelj, načinjen od onoga što blebetalu odgovara za zadržavanje na nekom od tronova. Posljedice, očito je, ma koliko netko slijepo vjerovao da su blebetala mudraci, nikoga ne zanimaju. S druge strane, kako blebetala čupaju iz svega ono što im paše tako i blebetalići čuju samo ono što žele čuti.

Najfriškiji je primjer nepromišljena i dobro glumljena epizoda s imenom Republike Srpske. Iako je promišljeni Milorad Dodik, između ostalog, a to ostalo je bio klasični obrambeni stav kojeg smo se naslušali, rekao kako trebamo sjesti da se dogovorimo, nitko tome nije dao važnost.

Svi su se raspisali, razgalamili i razblebetali o tome kako košarkaš iz Predsjedništva želi odcjepljenje, kako se igra s granicama i sa svojim životom jer su se opet, po tko zna koji put, patriote koje se kunu u mir, nadigišile i zaprijetile ratom. Nisu nadigišeni očito došli do rečenice u kojoj Dodik poziva za stol. Istina, nije Dodik pozvao na pomirenje, ali možemo se mi valjda nešto i nepomireni dogovoriti.

Drugi friški primjer je uzimanje na nož davno prožvakanih strategija hrvatskog naroda zalijepljenih u sedam točaka Deklaracije koja je već sutradan zaboravljena i od onih koji su je donijeli i od onih koji su čuli za nju. No, naravno, nije zaboravljeno ono što je iz nje odvađeno za potrebe blebetanja i gubljenja ionako izgubljenog vremena. Skočili su svi koji bi trebali vidjeti ima li u sedam točaka nečega na čemu bi s Hrvatima trebali popričati, pa odvadili samo ono što paše njihovom blebetanju. Tako se iz deklaracije izvuklo veličanje, iako u Deklaraciji ničega velikog nema, a prešutjelo se i prečulo kako Hrvati žele bolju BiH.

Oni koji čuju što hoće, očito ne žele da drugi čuju da netko želi bolju BiH od njih samih pa se izblebetalo samo ono što će druge učiniti manjima.

Istina, kako u BiH sve treba gledati kroz tri oka, trebalo bi uzeti i primjer da je netko Bakiru Izetbegoviću izblebetao nešto ukrivo, ali on je dovoljno, valjda zbog previše slobodnog vremena kojeg još nije iskoristio za odlazak na biro, uzeo što mu treba pa nije čuo nikakve pozive za pružanje ruke. Njega, kaže boli desnica. A ljevicu bole obje. On se, u ovom najfriškijem primjeru, pokazao kao onaj koji ne želi čuti ma kako netko mislio i čuo drugačije.

Tako smo se, htjeli ili ne, ponovno vratili u nova trovanja onako kako samo blebetala žele – svaki svojim odabranim otrovom u svoje glasačko tijelo koje otupljuje, odlazi i odumire tvrdeći da su svi oni isti, a slušajući i birajući samo isto, provjereno, odabrano i serviramo taman toliko da smo zauvijek različiti i mrski jedni drugima i trećima.

Uostalom, i ovo uzmite kako vam paše.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.