Na vrhu WTA ljestvice provela je ukupno 178 tjedana. Tri puta je godinu zaključila kao najbolja igračica svijeta. U karijeri je osvojila sve osim Wimbledona. Monika Seleš je četiri puta slavila na Australian Openu, tri puta u Roland Garrosu, dva na Australian Openu. Najveće turnire je osvajala pod dvije zastave, onom nekadašnje Jugoslavije, jedan posljednji u Melbourneu kao Amerikanka.
A tko zna kakve bi dosege još imala da se nije dogodio nesretni 30. travnja 1993., kada ju je opsesivni obožavatelj njezine najveće suparnice Steffi Graf ubo nožem u leđa dok je sjedila na svojoj klupi tijekom pauze između gemova. Nakon nemilih scena nije igrala dvije godine zbog borbe s depresijom i poremećajem u prehrani, a po povratku, iako je, doduše, 1996. osvojila Australian Open, nije u kontinuitetu pronalazila svoj najbolji tenis. Umirovila se 2003. godine, odigravši posljednji meč na Roland Garrosu, mjestu na kojem je 13 godina ranije prvi put cijeli svijet čuo njezino ime.
Posljednjih godina, kako je ljetos otkrila, bori se s miastenijom gravis, kroničnom neuromuskularnom bolešću koja uzrokuje slabost mišića, čime je započela još jednu tešku životnu bitku, ovoga puta daleko od sportskih terena.
"Igrala bih s djecom ili članovima obitelji i promašila bih lopticu. Pomislila bih: 'Da, vidim dvije loptice'. To su očito simptomi koje ne možete ignorirati."
Put do dijagnoze i prihvaćanja nije bio lak. Svakodnevne radnje, poput sušenja kose fenom, postale su iznimno teške zbog slabosti u rukama.
"Kad su mi postavili dijagnozu, pitala sam se: 'Što?!'. I zato ne mogu dovoljno naglasiti koliko bih voljela da je tada postojao netko poput mene da o tome javno govori" dodala je Seleš, koja je odlučila iskoristiti svoj utjecaj kako bi podigla svijest o ovoj rijetkoj bolesti.
