McCall, prvak koji se raspao u ringu

Svijet profi boksa je kroz povijest nudio razne, zanimljive priče. Bilo je tu svega. Od namještaljki, iznenađenja, prekinut borbi, ludih tučnjava u ringu, odgrizenih komadića uha. Umiralo se, gubilo, slavilo i pobjeđivalo. Ali jedna od onih borbi koja je obilježena kao posebna dogodila se 7. veljače 1997. godine. Za mnoge najčudniji, za neke najbizarniji trenutak u ringu ikada. Iako će neki reći kako je sve ono što se dogodilo bilo pomalo tužno. Jer definitivno nije bilo lako gledati čovjeka koji plače u ringu. Koji se ne želi boriti, koji je psihički slomljen, uništen. Boksač koji je ostao do danas samo jedan od dvojice koji su uspjeli pobijediti Lenoxa Lewisa. Oliver McCall je jedan od te dvojice. Sjajni teškaš, u jednom trenutku svjetski prvak, najbolji na svijetu.

Uspio pobijediti Lewisa

Oliver McCall je bio talentirani srednjoškolski košarkaš, ali je na kraju izabrao boks. Odrastao je u južnom dijelu Chicaga, a pažnju je naravno skrenuo osvojivši dva puta Zlatnu rukavicu. U profi vodama je zaplivao sredinom osamdesetih, prvu borbu odradio 2. studenog 1985. godine kada je nokautirao LouaBaileyja u prvoj rundi.

Do trenutka kada se pojavio na Wembleyu 24. rujna 1994. godine, The Atomic Bull kako su ga zvali je imao solidan omjer 24 pobjede, 5 poraza. Između ostalih gubio je od provjerenih teškaša, poput OrlinaNorisa, Bustera Douglasa, TonyjaTuckera, pa su njegove šanse bile poprilično male, skoro nikakve protiv Lenoxa Lewisa koji je bio na čistih 25:0. Kažu da je i tada plakao na putu prema ringu...

- Ionako obično plačem kada idem u ring. Tako da se mogu emocionalno napumpati. Tako da zaista mogu napraviti svom protivniku ono što trebam. Da nanesem bol.

Oliver je nešto iskustva pokupio i sparingujući Mike Tysonu a trener je u to vrijeme Emanuel Steward, stari lisac koji je primijetio kako Lewis drži nisko lijevu ruku. Kada je Englez napao, McCall je sjajno uzvratio. Prvak je pao. Brzo se podigao, ali je još uvijek osjećao Oliveru desnicu. Sudac u ringu je odbrojavao, pogledao Lewisa i odlučio da ne može nastaviti.

- Dozvoliti više udaraca koje bi primio Lennox Lewis, to bi imalo fatalne posljedice. Moja dužnost je da zaštitim zdravlje borca, rekao je nakon meča sudac u ringu Jose Guadalupe Garcia. Frank Maloney je bio ogorčen takvim raspletom, dok je Lenox otpustio trenera PepeaCorreu okrenuvši se baš Stewardu.

- To je ono kada napravite samo jednu grešku. Grešku koja otvori mogućnost protivniku da vas pogodi, govorio je nakon meča Lewis. Lenox se okrenuo revanšu, uz novog trenera se počeo žestoko pripremati. Oliver je obranio titulu protiv veterana Larryja Holmesa, a onda je ostao bez iste baš na Wembleyu. Ovaj put ga je pobijedio Frank Bruno.

Kokain, kanabis, rehabilitacija

Razdoblje između dvije borbe protiv Lewisa je bilo poprilično burno za McCalla. Ne samo da je izgubio trenera i titulu, već je sve više vremena provodio na rehabilitaciji, odvikavanju od kokaina i kanabisa. Problema sa zakonom je bilo i previše. U ljeto 1996. godine dva puta je uhićen pod optužbom za posjedovanje droge. Tri mjeseca prije druge borbe, ponovo je uhićen pod optužbom za vandalizam, nasilno ponašanje i pružanje otpora hapšenju nakon svađe kada je bacio božićno drvce u predvorje hotela u Tennesseeju. Dobro, nije imao samo problema sa zakonom, odradio je i dvije borbe Oleg Maskaev i James Stanton su bili njegove žrtve.

Novi okršaj McCalla i Lewisa koji se čekao s nestrpljenjem, na red je došao 7. veljače 1997. godine. Publika u Hiltonu nije mogla ni naslutiti kakvoj će predstaviti svjedočiti. Već na početku je bilo nekima nešto sumnjivo jer je McCall jednostavno utrčao u ring. Poput nekih kečera. Borba je počela relativno napetom uvodnom rundom u kojoj je Lennox inteligentno boksao.

U ringu se jednostavno raspao

U drugoj je McCallpokušao uzvratiti, od sredine treće je počelo mučenje. McCall je samo stajao u ringu, povremeno bi bacio pogled u publiku, nakon gonga nije ušao u svoj ugao. Izgledao je kao da luta po ringu. U nastavku nije niti pokušao da se obrani, zada neki udarac. Vrlo brzo je i sudac u ringu Mills Lane shvatio kako nešto definitivno nije u redu.

- U trećoj rundi, McCall mi se približio, izgledao je frustrirano, a onda je samo ustuknuo i spustio ruke. Mislio sam da nešto izigrava, ali onda sam vidio da su mu usne počele drhtati i pomislio sam, " Bože, zar se gubi?" Pokušao sam mu pomoći da nastavi borbu, ali on je počeo da plače, drugog izbora nisam imao. Prekinuo sam borbu u petoj rundi, sjeća se sudac Lane.

Izgledao je dezorijentirano, bezvoljno za ikakvu borbu. Publika je bila revoltirana, neki su i vrijeđali McCallu na putu prema svlačionici. Dok se McCall vraćao u svlačionicu, rekao je svojoj pratnji:

- Nadam se da ste svi sretni. Svi ste dobili ono što želite.

Zatim se okrenuo TonyjuTuckeru, bivšem borcu, i rekao:

- Pretpostavljam da će me sada strpati u zatvor.

Psihički slom ili nešto drugo

McCall-ov menadžer, George Benton, pričao je novinarima da McCall definitivno nije koristio drogu, ali bez obzira na njegovo stanje, on je bio običajno napet prije ulaska u ring. Dr. LeonoraPetty, psihijatar je nakon mečatvrdila kako mentalno stanje McCalla sasvim u redu. Ipak tako nije razmišljao MarcShatz, klinički psihijatar s BeverlyHillsa.

- McCall je imao nervni slom. Njegov um se raspao, raspao u komade. To se dogodi velikom broju ljudi, Oliveru se dogodilo u ringu.

Dva mjeseca nakon borbe, dokazano je da je Shatz bio u pravu jer je Oliver McCall zadržan u mentalnoj bolnici. McCallova supruga je tražila hitan nalog za pritvor. U dokumentima je stajalo kako McCall, "predstavlja neposrednu opasnost za njega ili druge kao rezultat mentalne bolesti ili je toliko mentalno bolestan da se u biti ne može brinuti za sebe."

- Uvijek kažem da sam bio spreman na sve, za sve što mi je protivnik pripremio. Za napad, za obranu. Jesam li bio spreman za ono što se dogodilo? Nisam, govorio je Lewis nakon meča.

- Svi smo naučili lekciju nakon ove borbe. Ako je netko u procesu rehabilitacije, nemoj mu dopustiti da se bori, tvrdio je veliki promoter Bob Arum. Očito je Oliver McCall bio žrtva nuspojava jednog od lijekova koje je uzeo za ovisnost.

Za manje od devet mjeseci McCall se vratio u ringu. Nanizao je 13 pobjeda i nastavio sasvim normalnu svoju karijeru koja je trajala zamislite do 2019. godine. Uz naravno neizostavne probleme sa zakonom. U srednjim pedesetim je odradio posljednju borbu prije dvije godine. U karijeri je imao 59 pobjeda uz 14 poraza. Nažalost, prije nekoliko dana je stigla informacija iz Chicaga, kako je najmlađi sin, Olivera McCalla, Oliver McCall Junior ubijen na ulici. Kako sada stvari stoje, borba iz 31. svibnja 2019. godine protiv Huga Lomelija će biti posljednja u karijeri, koji za sve godine provedene u ringu, nikada nije nokautiran.