Holmes za konačni kraj velikog Muhammada Alija

Dvije godine ga nije bilo u ringu i sve se više pričalo o njegovim zdravstvenim problemima. Majka Odessa je u jednom trenutku rekla: "Ne želim svog sina gledati u ringu. Ne želim ga gledati kako se bori. On kaže da je sve u redu, da zna što radi".

A onda je Bob Arum objavio vijest kako se ponovo Muhammad Ali vraća tamo gdje se najbolje osjeća i kako će njegov protivnik biti John Tate.

Ali se s velikom željom vratio treninzima, međutim, na jednom sparingu zaradio je neugodan udarac u usta. Kada je već bio izbacio onu zaštitnu gumu. Borba protiv Tate je bila najavljena za srpanj, ali je John izgubio meč protiv Mike Waeawera, pa su Alijevi ljudi morali tražiti novog protivnika.

Lista je bila poprilično duga. Na kraju je izabran Larry Holmes, svjetski prvak, boksač koji do tog trenutka nije imao niti jedan poraz. S tim da su Ali i Holmes jako dobro poznavali.

Naime, Holmes je jako dugo sparirao baš Aliju tamo od 1973. godine. Mnogima koji su u to vrijeme bili uz Muhammada Alija nisu borbu dočekali s odobrenjem. Međutim, Ali je uživao da jednostavno ide u kontru. Ugovor za borbu se sastavljao dva dana, na kraju je Aliju po dogovoru trebalo pripasti osam milijuna, Holmesu 2.3.

Borba do koje nije trebalo doći

Muhammad Ali je krenuo odlučno s priprema za ovaj meč, iako su neki ljudi upozoravali da je ulazak u ring u njegovim godinama tada poprilično riskantan potez. Jedan od njih je bio i Ferdie Pacheco.

''U njegovim godina je to riskantan potez. Nakon svih ozljeda, posljedica, njegovo tijelo je bilo previše potrošeno. U takvoj situaciji oštećeni organi su morali raditi još više'', tvrdio je Ferdie.

Ali je u tom trenutku nekako izgledao sve sporije, pričao je sve tiše, refleksi su bili sve slabiji.

Na kraju je Ali 23. srpnja otišao na kliniku Mayo gdje se u dva dana podvrgao neurološkim ispitivanjima. Ovi su ga pregledali iako do tog trenutka nisu imali nekih prevelikih iskustava kada su u pitanju boksači.

Nalazi su završili u Državnoj atletskoj komisiji Nevade i Ali je dobio zeleno svijetlo za borbu. Tu su postojala dva izvještaja s klinike. Jedan je bio Johna Mitchella s odjela za internu medicinu, drugi Franka Howarda s neurologije.

Mitchell je tako napisao da je stanje pacijenta odlično, da nema nikakvih problema s bubrezima. Howard je pak manje uočene probleme s koordinacijom, govorom, memorijom pripisao jednostavno umoru i iscrpljenošću.

Komisija i liječnici dali dozvolu

Međutim, ti problemi koji su postajali sve izraženiji nisu bezazleni. Naprotiv, sve su bile posljedice njegovih mečeva, udaraca koje je dobio tijekom karijere. Komisija je dala zeleno svijetlo i Ali se mogao boriti protiv Holmesa.

Iako su mnogi vidjeli kako jednostavno to nije više onaj Muhmmad Ali, protiv nalaza i izvještaja jedne klinike kao što je Mayo, jednostavno nisu mogli. Čak su i pojedini novinari pisali o tome kako je Ali sjajno spreman, kako izgleda desetak godina mlađi.

Međutim, ta slika, vanjština je ustvari prikrivala ono što se dešavalo unutra. Refleksi su bili sporiji, Ali jednostavno nije mogao ne boriti se petnaest rundi, već nije mogao trenirati tako jako i snažno za takve napore.

Jedan od razloga zbog čega se sve to događalo velikom Aliju bila je prekomjerna upotreba lijekova i pogrešna primjena. Nekoliko tjedana prije same borbe, jedan od privatnih liječnika, Charles Williams je utvrdio kako Ali ima problema s radom štitne žlijezde i dao mu je tablete Thyrolar.

Zbog tih tableta Ali je gubio kilograme, u njegovom tijelu se događala promjene. Na sparingu je bio jako loš, ali se njegov trener Angelo Dundee tješio kako činjenicom kako Ali nikada nije briljirao u takvim borbama, odnosno kako je u dvorani za treninge nešto lošiji. Larry Holemes je bio svjestan situacije, nije sumnjao u pobjedu, samo se u jednom trenutku uplašio. Uplašio da ne povrijedi Alija.

''U tom trenutku Ali nije bio ni za što. Ja sam samo razmišljao kako ću početi meč. Da krenem silovito, pa kasnije taktiziram. Nisam bio siguran koliko je to ispravno'', sjeća se Holmes za kojeg je borba bila poprilično teška.

Ne zbog toga što je mogao izgubiti meč, već zbog činjenice da je Larry nevjerojatno cijenio Alija, kao dječak ga je obožavao, kasnije kada su se upoznali i počeli zajedno trenirati, jednostavno ga je zavolio.

Angelo više nije mogao gledati

Drugog dana mjeseca listopada, Holmes i Ali su se našli u ringu. Od prve runde se vidjelo kako Ali nema šanse. Njegovi prijatelji, novinari koji su pratili njegovu karijeru od prvog gonga su samo razmišljali o tome kako će Muhammad izvući, sa što manje težih ozljeda. Opasnih po život.

Neki će reći kako je borba trebala biti prekinuta u četvrtoj rundi, netko u šestoj, na kraju je Angelo bio taj koji je rekao "Dosta", tamo u desetoj.

''Prije borbe sam mislio da mogu pobijediti. Uostalom, ne bih se borio da tako nisam razmišljao. Ali već u prvoj rundi sam osjetio da ne mogu. Da sam umoran, da je u ringu samo pola čovjeka. Bilo je takvih situacija i ranije, ali sam nakon pobjeda govorio sebi kako je sve to bilo vrijedno, ali ovo je bilo nešto drugo. Nisam želio prekid borbe, nisam želio da Angelo to napravi, ali sam mu na kraju bio zahvalan'', pričao je godinama poslije veliki Muhammad Ali.

Holmes je pobijedio, u tom trenutku je definitivno bio veliki, najbolji teškaš svijeta, ali nije bio radostan. Čak je bio pomalo i razočaran, tužan. Jer je i on znao u kakvoj je situaciji Ali.

''Nisam slavio, bio sam tužan. Posebno kada sam krenuo prema njegovoj sobi u hotelu. Kada sam vidio velikog prvaka u takvom stanju. Kada sam došao do Alija, rekao sam mu: "Ti si još uvijek najveći, volim te".

A onda sam dobio odgovor u njegovom stilu. "Ja sam te stvorio, a vidi što si mi uradio. Ja ću vratiti i prebit ću te". Krenuo sam prema izlaznim vratima, a on je počeo da galami "Dajte mi Larryja, dajte da ga sredim. Nekako sam se i ja osjećao bolje. Moram reći da sam bio ponosniji kada sam kao mlad bokser sparingovao velikom Aliju, nego kada sam ga pobijedio kada je on bio star'', objasnio je jednom prilikom Holmes.

Pogrešna terapija, pogrešni lijekovi

Nakon meča Muhammad Ali je završio u bolnici, četiri dana. Tamo je utvrđeno kako su lijekovi i terapija liječnika Charlesa Williamsa bili potpuno pogrešni. S tim da je Ali na svoju ruku uzimao još neke tablete, što je njegov organizam jednostavno uništavalo.

''Mislim da je dobro, što je uopće Ali preživio taj meč protiv Holemsa. O liječnicima, posebno ne o Charlesu Williamsu, ne, ne bih govorio. Iako sam bio svjedok njegovih metoda, terapija i načina na koji je pomagao Aliju još ranije. Uostalom, ne znam niti jednog boksača koji je Thyrolar i koji se borio s takvom štitnom žlijezdom kakva je bila kod Alija. Ali je u ringu te večeri mogao dobiti srčani udar, moždani, mogao je umrijeti. Kada se pripremao za ovaj meč, Alije bio kao neka sujetna glumica koja ima četrdeset, a želi da ima dvadeset'', mišljenja je Ferdie Pacheco.

Nažalost, godinama poslije, čak i nakon smrti Muhammada Alija se pričao o ovoj borbi. Zašto je održana, zbog čega je Ali dobio dozvolu za nastup. Jednako tako se postavlja pitanje, zašto su pojedini liječnici radili to što su radili.

Međutim, takva je bila karijera velikog, za mnoge najvećeg boksača svih vremena. Puno ljudi oko njega od kojih su samo rijetki bili, pravi iskreni prijatelji.

Je li netko mogao reći Aliju da nu ulazi više u ring? Da li bi Ali poslušao taj savjet?

Vjerojatno ne. Zov novca je bio prevelik. Osam milijuna u tom trenutku je za Alija bila cifra koja se ne odbija. Osam milijuna koje se na kraju raspršilo na osam različitih strana. Uzimali su svi, na kraju se pokazalo najmanje sam Ali. Koji je sljedeće 1981. godine na Bahamima odradio posljednju borbu karijere. Izgubio je Trevora Berbicka.

Za Larryja Holmesa možemo reći da je krenuo njegovim stopama. Bio je aktivan kao profesionalac čitavih trideset godina. Borio se protiv Alija, Tysona, Leona i Michala Spinksa, Holyfielda, mnogih sjajnih boksača teške kategorije. Posljednju borbu i pobjedu ostvario je u 53. godini života.