Goran Đekić: Medalje su komad metala, a pobjede i emocije su ono zbog čega sam se takmičio

Karate u Bosni i Hercegovini iznjedrio je mnoge vrhunske sportiste, ali samo nekolicina njih ostavila je trag kako na tatamiju, tako i izvan njega. Jedan od njih je i Goran Đekić, bivši reprezentativac, osvajač stotina medalja i dugogodišnji trener, čovjek čija je karijera obilježena upornošću i predanim radom u sportu koji voli.

Karateom se počeo baviti još 1991. godine u Karate klubu Famos Hrasnica, a njegov put obilježili su ratna pauza, povratak sportu 1996. godine, te godine posvećenog rada pod mentorstvom trenera Ramiza Potura.

Kroz “Shotokan”, “Ilidžu”, pa kasnije kroz profesionalne angažmane u Mostaru, Tuzli i u Hrvatskoj, izgradio je karijeru u kojoj je osvajao državna, europska i svjetska odličja — uključujući i titulu svjetskog prvaka U-21.

Njegov sportski put bio je obilježen trudom, ali i žrtvama — bez stipendija, bez sustavne financijske podrške, oslanjajući se gotovo isključivo na pomoć obitelji. Upravo zato su rezultati koje je ostvario još impresivniji. Nakon karijere profesionalnog takmičara, završene 2011. godine, posvetio se obrazovanju i trenerskom radu. Danas, kao izbornik ženske karate reprezentacije BiH i osnivač Karate kluba “Olimp”, nastavlja doprinositi razvoju mladih sportista i promociji inkluzije kroz sport.

"Moja aktivna takmičarska karijera trajala je od 1997. do 2011. godine, s pauzama koje su najčešće bile posljedica povreda. Mislim da sam jedan od takmičara koji je promijenio najviše klubova u BiH, ali i jedan od rijetkih koji su imali priliku biti profesionalci u karateu, sportu koji je generalno amaterski. Također sam među rijetkima koji su imali priliku raditi i u inostranstvu. Tijekom karijere radio sam s vrhunskim karate trenerima i selektorima kao što su Ramiz Potur, Miroslav i Zdenko Klepić, Elvir Ferizović, Faik Muhić, Suad Ćupina, Fikret Selman i Mišo Berak, što mi je uveliko pomoglo u razvoju trenerske karijere", kaže Đekić.

Ističe da mu je svaki trenutak kada je pobijedio u borbi bio najdraži, a medalje su samo posljedica toga.

"Iskreno, danas više ni ne znam gdje su sve moje medalje. Medalje su komadi metala, a pobjede, iskustvo i emocije koje nose sa sobom su ono zbog čega sam se takmičio.

Dvadesetu godišnjicu od osvajanja svjetskog zlata obilježio sam 13. studenog Najteži trenutak u karijeri bila mi je prva ozbiljna ozljeda 2007. godine, kada sam morao pauzirati od treninga oko osam mjeseci. Pored fizičke ozljede, bio sam i u jako teškom psihološkom stanju. Bilo mi je izuzetno teško suočiti se s činjenicom da ne mogu trenirati svaki dan, a trening je nešto čime sam se bavio cijeli život – nastavlja ovaj trener.

Njegov karate klub “Olimp” se razlikuje od većine drugih klubova prije svega po tome što brinu o sveobuhvatnom razvoju djeteta koje dođe u klub.

"Naš program rada koncipiran je tako da djeca prvo uče osnovne elemente karatea – tehnike, stavove, kate – što značajno doprinosi razvoju njihovog samopouzdanja i strpljenja, a na tjelesnom planu potiče pravilno držanje i druge zdravstvene benefite koje sport donosi. Vježbanje borbi u “Olimpu” počinjemo tek nakon otprilike dvije godine treniranja, kada naši članovi savladaju osnovne elemente karatea. Takav pristup osigurava da naši članovi postanu kompletni karatisti. Klub pored mene trenutačno ima još četiri trenera, a sva četvorica su “product” naše škole karatea. Takmičari “Olimpa” su osvajali medalje na državnim, balkanskim i europskim prvenstvima, ali metodičan pristup, potkrijepljen vrhunskim znanjima iz oblasti sportskog treninga, doprinio je tome da nijedan naš takmičar nije doživio ozbiljniju povredu, što smatram jednim od svojih najvećih uspjeha i potvrdom da radimo dobar posao. Klub danas broji oko 120 članova i radi na tri lokacije u gradu: Stup, Švrakino Selo i Mejtaš", reći će Goran.

Pripreme za ovogodišnji 4. Olimp karate/parakarate summit, koji se održava od 8. do 14. prosinca, su u završnoj fazi.

"Novitet je da je od ove godine manifestacija dobila epitet kulturno-sportske manifestacije. Našu ideju promocije inkluzije prepoznali su prijatelji iz SARTR-a, tako da će u okviru programa biti izvedene i dvije predstave s inkluzivnom tematikom – “Up and Down” i “Puls”. Na taj način, pored sportskog dijela, dodatno naglašavamo važnost društvene inkluzije i kulture". pojašnjava Đekić.

Kao izbornik ženske karate reprezentacije BiH, Goran je sa Eminom Sipović putovao na Svjetsko prvenstvo u Kairo. Emina je u Egiptu ostvarila sjajan rezultat ulaskom u osminu finala.