Floyd Patterson, gospodin u ringu i jedan od najboljih teškaša u povijesti boksa

Na današnji dan prije 20 godina, 11. svibnja 2006. umro je u New Yorku proslavljeni američki boksač Floyd Patterson. Bio je i ostao jedan od najzanimljivijih i najpoštovanijih teškaških prvaka u povijesti boksa.

Na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju osvojio je zlatnu medalju u srednjoj kategoriji, nokautiravši sve svoje protivnike. Imao je samo 17 godina.

Godine 1956., s samo 21 godinom, postao je tada najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji. Taj je rekord kasnije srušio Mike Tyson. Bio je i prvi boksač u povijesti teške kategorije koji je uspio vratiti naslov svjetskog prvaka nakon što ga je izgubio.

Patterson ne rođen u gradu Waco, North Carolina, 4. siječnja 1935. godine u obitelj s jedanaestero djece, a boksom se počeo baviti nakon što je kao problematično dijete poslan u popravni dom (Wiltwyck School for Boys).

Nakon zlata na Olimpijadi 1952., iste je godine prešao u profesionalce, natječući se isprva u poluteškoj kategoriji. Pobjedom protiv Archieja Moorea (nokautom u petoj rundi) u Chicagu 1956. osvaja naslove svjetskoga prvaka u teškoj kategoriji prema Atletskoj komisiji države New York, udruzi National Boxing Association (NBA; od 1962. World Boxing Association – WBA) i časopisu The Ring.

Poslije četiriju uspješnih obrana, titule gubi 1959. kada ga je porazio Ingemar Johansson, da bi ih iznova osvojio u revanšu sljedeće godine (nokautom u petoj rundi), te ih nakon dviju uspješnih obrana ponovno gubi od Sonnyja Listona 1962., ne uspjevši ih vratiti u revanšu 1963.

Zabilježeno je kako je nakon šokantnog poraza nokautom u prvoj rundi od Sonnyja Listona 1962., Patterson napustio stadion Comiskey Park u Chicagu prerušen, noseći lažnu bradu i tamne naočale kako bi izbjegao medije i javnost.

Još se dvaput borio za naslove, doživjevši poraze od Muhammada Alija 1965. i Jimmyja Ellisa 1968. Jedan je od iznimnih teškaša u povijesti boksa, profesionalnu karijeru okončao je 1972. s učinkom od 55 pobjeda (40 nokautom), osam poraza i jednom neodlučenom borbom.

Začetnik je "Peek-a-boo" stila: Njegov trener Cus D'Amato razvio je za njega poznati "peek-a-boo" stil, gdje je Patterson držao ruke visoko ispred lica (obraza) za zaštitu, često se krećući iz niskog stava.

Bio je poznat po svojoj blagoj naravi izvan ringa, što je bilo suprotno agresivnoj prirodi boksa, a borio se i protiv rasizma u sportu. Patterson je ostao zapamćen kao "gospodin u ringu", a uvršten je u World Boxing Hall of Fame 1985. godine.