Najporaznija činjenica nije da United 12 godina nije bio prvak. Najporaznije je to što više ne djeluje kao klub koji zna kako se prvak postaje. A dok se to ne promijeni, Fergusonova prognoza o još jednom izgubljenom desetljeću ne zvuči pesimistično – nego realno.
Kad Sir Alex Ferguson kaže da bi Manchester United mogao čekati još deset godina na naslov prvaka Engleske, to više nije puka opservacija legende u poznim godinama – to je alarm koji bi na Old Traffordu trebao odzvanjati danima. Jer ako čovjek koji je stvorio najveću verziju Uniteda u povijesti ne vidi svjetlo na kraju tunela, pitanje je tko bi ga uopće trebao vidjeti.
Od Fergusonova odlaska 2013. godine, United se pretvorio u klub koji troši kao velikan, a razmišlja kao neki prosjećni. Smjenjivali su se treneri, filozofije i “projekti”, ali jedna konstanta ostala je ista: loš odabir igrača. Skupi, zvučni transferi bez jasne ideje pretvorili su svlačionicu u skup individualaca, a ne u momčad sposobnu za osvajanje titule.
"Moglo bi biti 10 godina, moglo bi biti 11. Sjećam se svog vremena, počevši od 1986. godine kada je Liverpool bio na visini zadatka. Bili su fantastičan klub, četiri puta prvaci Europe, ali im je onda trebalo 31, zapravo 30 godina da ponovo osvoje ligu. Sada smo u istoj situaciji kao Liverpool devedesetih", rekao je Ferguson.
Fergusonova usporedba s Liverpoolom nije slučajna. I Liverpool je desetljećima živio na slavi prošlih dana, uvjeren da je povratak na vrh samo pitanje vremena. Nije bio. Bio je rezultat brutalnog rezanja, jasne hijerarhije i pametne strategije. United, za razliku od toga, i dalje traži brza rješenja, nadajući se da će se status “velikog kluba” sam od sebe pretvoriti u rezultate.
Ni aktualni trener Ruben Amorim ne može biti izuzet od odgovornosti, iako Ferguson korektno naglašava da problem nije samo na klupi. Amorim je možda dobar karakter i zanimljiv trener, ali United više nema luksuz učenja kroz pogreške. Premier liga je nemilosrdna, a strpljenje navijača odavno potrošeno.
Kada Ferguson kao pozitivne primjere ističe Lammensa, Mbeuma i Cunhu, to zvuči više kao nada nego kao uvjerenje. Veliki klubovi ne “čekaju da se netko razvije” – oni dovode igrače koji odmah mijenjaju razinu momčadi. United danas dovodi potencijal, a sanja trofeje. To jednostavno ne ide zajedno.
