Zlatna kopačka nestala

Dođoh, zabih i nestadoh. Tako bismo najjednostavnije mogli opisati karijeru čovjeka koji se zove Oleg Salenko. Igrač koji je za reprezentaciju Rusije odigrao dvije utakmice više nego što je za istu postigao golova.

Čudno. Rekord? Ne. Jednostavno, Salenko u osam susreta za Rusiju postigao je šest golova. I kao takav je ušao u povijest. Točnije, u povijest je ušao 1994. godine kada je na Svjetskom prvenstvu u samo jednoj utakmici, onoj protiv Kameruna postigao pet golova.

- Sjećam se jutro prije utakmice, Oleg je počeo pričati o nekom snu, kako je sanjao da će u susretu protiv Kameruna postići pet golova. I da će reprezentacija Rusije doći do finala. U tom trenutku sam ga pogledao, mislio sam da ima neke probleme, da ga muči glavobolja, sjeća se njegov cimer, Dmitri Radchenko.

Rusi su do utakmice s Kamerunom bili na nuli, uz dva poraza s nekakvim teoretskim šansama da dohvate nokaut fazu. U dvije utakmice su zabili jedan gol, strijelac je bio Salenko. I dok je većina ljubitelja nogometa bila okrenuta okršaju Šveđana i Brazila pod krovom starog Silverdomea, Salenko se na jednom drugom stadionu, Stanfordu u Kaliforniji ispisivao posebne stanice nogometne povijesti.

Prvi gol je postigao u 15. minuti, hat-trick je kompletirao do poluvremena, a onda je u nastavu dodao još dva gola u razmaku od tri minute. Radchenko je dodao jedan i Rusi su se od prvenstva oprostili visokom pobjedom 6:1.

- Iskreno nisam bio ni svjestan što se događa. Čuo sam službenog spikera na stadionu, ali on je govorio na engleskom. Ja sam ostao fokusiran do kraja. Iskreno, mislio sam da je neko ranije već na jednoj utakmici postigao pet golova, nisam znao, opisuje svoje iskustvo Salenko.

Dugo vremena se nakon te utakmice pričalo kako su Kamerunci u stvari pustili Rusima, a te konstatacije posebno nerviraju Salenka.

- Ljudi pričaju svašta. Kada pogledate snimku utakmice vidjet ćete da se igralo otvoreno, da su i Kamerunci imali svoje prilike. Da je naš cilj bila pobjeda, onda bismo stali nakon jednog ili dva gola. Ali mi smo trebali što uvjerljivu pobjedu. Salenko je turnir završio sa šest postignutih golova kao i Stoichkov, ali Bugari su na turniru ostali do kraja.

- Prilikom jednog susreta Hristo je rekao:“ Moraš biti zahvalan što nisam zabio još jedan gol.“ Ja sam mu odgovorio na isti način:“ Ti moraš biti sretan jer ja nisam postigao šesti Kameruncima,“ govorio je Salenko nakon jednog slučajnog susreta baš s Bugarinom.

Salenko je rođen u Lenjingradu, njegov prvi klub je bio domaći Zenit za koji će odigrati 47 utakmica. Dvije godine nakon što su Boban, Mijatović, Šuker, Prosinečki uzeli naslov u Čileu, na red je došao Portugal koji postaje svjetski prvak pod vodstvom Carlosa Queiroza. Salenko je bio prvi strijelac s pet golova. Godinu ranije Sovjetski Savez se okitio titulom juniorskog prvaka Europe.

- Jedna od onih utakmica koje se rado sjećam. Igrali smo protiv Portugala, utakmica je otišla u produžetke. Mi smo pobijedili 3:1, ja samo bio strijelac trećeg gola. Kada se spomene ta utakmica uvijek se nekako probude emocije. To su one pozitivne. Negativne se odnose na duel protiv Nigerije na SP 1989. godine. Tada smo vodili 4:0, ali smo primili četiri gola i Nigerija je prošla dalje na jedanaesterce. U toj utakmici sam shvatio da na utakmici nema opuštanja.

Sjajni mladi Salenko raspad Sovjetskog Saveza je dočekao kao igrač jakog Dinama iz Kijeva. Čak je odigrao i jednu utakmicu sa selekciju Ukrajine.

Prvu u povijesti ove zemlje, 29. travnja 1992. godine u gradu Uzhhorodu, Mađarska je bila protivnik. Njegov otac je bio Ukrajinac, mama Ruskinja, pa je na kraju i on završio u selekciji Rusije. S reprezentacijom Rusije je Salenko "raskrstio" nakon Svjetskog prvenstva.

Novi selektor Romantsev ga nije zvao, kasnije je već imao problema s povredama i nekim drugim stvarima. Iako je nakon Kijeva, nosio dres Logroñésa, Valencije, Glasgow Rangersa, İstanbulspora, Cordobe, a karijeru je završio u Pogoń Szczecinu 2001. godine. Tijekom igračke karijere je ulazio u konflikte sa suigračima, a tu su i problemi s alkoholom.

- Ja sam uvijek na terenu želio biti vođa, onaj pravi, jaki. Pokazati svoj karakter što se očito nekima nije sviđalo. Recimo u ekipi Valencije sam imao problema s jezikom i to je jedan od razloga zašto nisam imao status lidera, vođe u ekipi. U Sovjetskom Savezu sam često upadao u nevolje, probleme, skoro na svakom koraku. U inozemstvu je drugačije, tamo morate raditi za što se plaćeni, ali na terenu, za ostale stvari se ljudi ne brinu.

Olegovu karijeru obilježili su i problemi s alkoholom.

- U Sovjetskom Savezu smo imali špijune koji su pratili što radimo. Mene su vidjeli s bocom iako je bilo i ostalih igrača, pa sam izbačen iz selekcije iako su još neki drugi pili zajedno sa mnom, govori Oleg.

Oleg je imao priliku igrati i s još jednim "provjerenim" alkoholičarom, Paulom Gascoigneom.

- On je pio i nije krio za razliku od nekih drugih. Gascoigne je volio piti, a onda napraviti neku scenu. Na takav način se stvarala slika o njemu, dodao je Salenko. Nakon završetka karijere Salenko je imao sve manje novca, sve više problema. Spominjala se mogućnost da čak proda svoju "Zlatnu kopačku". Navodno je tražio 500.000 dolara.

- Nisam bankrotirao, ali sam se našao u financijskim problemima zbog globalne recesije, koja mi je uništila biznis. Dugovi su ostali , rekao je Salenko, dodavši kako je imao ponudu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.