Ludo ljeto bugarsko

Tog ljeta su bugarski novinari uglavnom pisali: "Postoje samo dva Hrista. Jedan igra za Barcelonu, drugi je na nebu." Bugarska reprezentacija je živjela svoje najbolje prvenstvo, ono 1994. godine u SAD-u.

Bugarska koja je stigla do polufinala Svjetskog prvenstva. Selekcija koja je u prethodnih 16 nastupa bila bez pobjede. U koju je realno malo tko vjerovao nakon što su Yekini, Amokachi i Amunike potopili
Borislava Mikhailova u drugoj utakmici grupe D. Ni senzacija koju su napravili u kvalifikacijama par mjeseci ranije nije bila dovoljno upozoravajuća za Argentince i ostale protivnike. Tamo gdje su kasnije će se pokazati temelji postavljeni 17. studenog 1993. godine.

Francuska je bila u sjajnom sastavu, Lama, Desailly, Roche, Blanc, Petit, Deschamps, Le Guen, Sauzee, Papin, Cantona, Ginola, Lizarazu, Djorkaeff. Gomila velikih igrača, zvijezda, očito su mislili kako će rezultat doći sam od sebe. Berkovich i Atar su za sedam minuta napravili čudo mjesec dana ranije, ali je i dalje Francuska pored poraza od Izraela bila bod daleko od završne smotre.

Kada je Cantona postigao gol za 1:0, svi su očekivali sigurnu pobjedu Tricolora. Ali su zaboravili na Emila Kostadinova. Bugari jesu izjednačili na 1:1 golom Kostadinova u 37.minuti, ali su Francuzi samo trebali utakmicu privesti kraju. Ginola će iskoristiti jedan korner, Penev dugom loptom pronalazi Kostadinova, a
ovaj snažnim šutem iskosa još jednom uspijeva savladati Lamu. Bugarska je završila na drugom mjestu iza Švedske, Stoichkov je kvalifikacije zaključio s pet golova.

''Igrali su šablonski, kalkulirali su, nisu igrali na pobjedu. Nisu ni zaslužili da se kvalifikuju na prvenstvo'', govorio je nakon utakmice

Hristo Stoichkov tada najveća zvijezda ove selekcije. Nakon ludog trijumfa u Parizu, predsjednik bugarskog nogometnog saveza Valentin Mihov ponudio je 100 tisuća dolara bonusa igračima. Vjerojatno je i on sam bio jutro poslije svjestan te "nebuloze". Igrači su čekali novac i kada su vidjeli da je vrag odnio šalu zaprijetili su štrajkom, odnosno neodlaskom na SP. Na kraju su se stvari smirile, premije su smanjene sa 100.000 na 25.000.tisuća dolara.

Godinama kasnije Zlatko Yankov će otkriti jedan zanimljiv detalj vezan upravo za susret s Francuzima.

''Kostadinov i Penev nisu imali vize za Francusku, pa nam je za njihovo igranje u Parizu trebala pomoć golmana Borislava Mikhailova i bivšeg reprezentativca Georgijeva. Kostadinov i Penev su ilegalno ušli u Francusku na dijelu granice s Njemačkom, u automobilu kojeg je vozio Georgijev. Na isti način su se vratili kući.''

Bugari su nakon poraza od Nigerije na SP deklasirali slabu Grčku, Stoichkov je bio siguran dva puta s bijele točke za konačnih 4:0. U posljednjem susretu Argentina jeste bila rasterećena, jeste bila bez suspendiranog Maradone, ali Bugari nisu previše marili za to. Stoichkov će se jednom upisati u strijelce, Nasko Sirakov će u sudačkoj nadoknadi osigurati Bugarima drugo mjesto u grupi.

Pobjeda je imala dodatnu težinu, jer Tsvetanov je zaradio crveni. Osmina finala bila je svojevrsna mala matura u obliku Meksika, i idealna priliku za revanš na koji su Bugari čekali osam godina. Protiv Meksika su Bugari krenuli odlično, nakon svega šest minuta igre Stoichkov je strijelac, ali se Meksiko vraća nakon diskutabilnog jedanaesterca.

Utakmica je otišla u produžetke, odlučili su jedanaesterci. Mikhailov je obranio dva, Meksikanci su ukupno promašili tri i Bugarska se našla tamo gdje nikada nije bila.

Njemačka je branila naslov, nije igrala ništa spektakularno, ali je opet bila veliki favoriti protiv Bugara. I što se dogodilo. Nijemcima isto što i Francuzima. Bugari gubili do 75. minute, a onda je došao slobodnjak Stoichkova. Njegovo remek - djelo. Svega tri minute kasnije Yankov centrira, Letchkov onom svojom ćelavom glavom zabija za preokret, u stvari za pobjedu Bugarske. Inače, Letchkov je imao nadimak "Mađioničar" je tvrdio kako je za gubitak njegove kose kriva bila nuklearna katastrofa u Chernobylu koji je relativno blizu Slivenu, gradu u kojem je Letchkov živio za vrijeme nesreće.

Ludi bugarski ples po Sjedinjenim Državama će zaustaviti Italija. U samo četiri minuta Roberto Baggio postiže dva gola, a vratiti se protiv Italije iz takvog zaostatka bila je nemoguća misija. Bez obzira na još jedan gol Stoichkova. U drugom dijelu Italija je imala lagani vjetar u leđa, francuski sudac Joel Quinioue nije vidio igranje rukom Costacurte i jedan prekršaj nad Letchkovim u zoni Hristovog udarca.

Nakon utakmice iz bugarskog tabora procurila je informacija da je tijekom utakmice došlo do sukoba između dvije najveće bugarske zvijezde – Hriste Stoichkova i Emila Konstadinova. Naime, Stoichkov je od suigrača tražio da igraju što češće na njega da bi zabio još jedan gol i tako ostao usamljen na vrhu ljestvice najboljih strijelca turnira, što se naravno Kostadinovu nije dopalo. S ovakvim porazom Bugari su se teško pomirili. Pogotovo Stoichkov.

''Ova utakmica je najbolji dokaz da je ovo prvenstvo jedno od najgore organiziranih u povijesti i nimalo ne sumnjam da je ovaj sudac u ime višeg cilja delegiran za ovu utakmicu. Bog jeste Bugarin, sudac je Francuz'', pričao je Hristo.

Bugari su ostali bez goriva, Švedska je završila kao treća. Mnogi su skloni tvrdnji da Bugari više nikada neće napraviti rezultat kao tog ljeta u Sjedinjenim Američkim Državama.