Zaboravljeni Frank Soo

Svjedoci tog vremena su znali reći kako je igrao čak i bolje od svog suigrača, velikog Stanleya Matthewsa, ali dugo vremena se o njemu nije govorilo, pisalo. Zašto? Pitanje je koje je muči engleske novinare, poznavatelje nogometa, povjesničare ovog sporta na Otoku. Zašto je iz mnogih priča Frank Soo izostavljen, je li namjerno zapostavljen? Je li riječ o rasizmu? Je li to zbog toga što Frank Soo nije ''čisti'' Englez, pitanje je. Pitanje koje je postavljala SusanGardiner, autorica knjige "TheWanderer", a koja piše o Franku Soou, zaboravljenom nogometnom geniju.

Odrastao u Liverpoolu

Frank Soo je rođen 8. ožujka 1914. godine. Njegovi roditelji Quan i Beatrice su držali praonicu rublja. U potrazi za boljim mijenjali su adrese, onda i skrasili u Derbyshireu gdje se Frank i rodio. Frank je sa svojom braćom i sestrama pomagao roditeljima i nije kako se pisalo i mislilo rođen po imenom Hong Yi ili Hong YingSoo. Obitelj Soo se kratko preselila u Sheffield, a zatim se došli u zapadni dio Liverpoola u kojem kako je jednom napisao jedan povjesničar mladi dječaci, klinci "upijaju povijest i tradiciju nogometa kao majčino mlijeko". I Frankova braća su bila talentirana, njegov najmlađi, Kenneth je također uspio potpisati profi ugovor, međutim Frank je ipak bio nešto posebno.

Za 400 funti dolazi u Stoke City

Njegov talent je primijetio agilni menadžer Stoke Cityja, Tom Mather, pa je nakon potpisivanja Stanleya Matthewsa doveo i Franka, tada za 400 funti. Stoke se vratio u društvo najboljih, posložena je momčad u kojoj se odlično uklopio i mladi Soo. S obzirom na to da mu je otac Kinez, Frank je na utakmici protiv Middlesbrougha početkom studenog 1933. godine postao prvi igrač azijskog porijekla koji je nastupio i engleskoj ligi.

''Izvještaji i navijači koji su ga gledali u to vrijeme kažu kako se radilo o sjajnom tehničaru, igraču koji je pokrivao lijevu stranu terena. U njegovo vrijeme, smatrali su ga jednim od najboljih, poput Joea Mercera, Stana Mortensena, njegovih suigrača dok su neki išli toliko daleko tvrdeći kako je bolji i od Stanleya Matthewsa. Iako su ga pojedini zvali nekada " Kinez "ili" Kineski igrač ", njegova sposobnost i osobni šarm bili su dovoljni da "poklope" iste.

Problem je nastao onog trenutka kada Mathernapušta Stoke i kormilo prepušta BobbyjuMcGroryju koji nije imao najbolji "odnos" s najvećim zvijezdama momčadi. Često je znao ući u verbalne sukobe s najvećom facom Matthewsom, dok je Frank trpio stalne promjene pozicija na terenu.

Odlazi u rat, igra za Englesku

Povjesničar kluba Simon Lowe opisao je Bobbyja kao osobu koja je imala patološku potrebnu da se "kači" s najboljima tretirajući ih na takav način, da su oni jednostavno jedan po jedan napuštali klub.

Soona je rat "zakačio" kao igrača Stokea čiji je dres nosio dok je mogao, radeći u lokalnoj tvornici, ali kad se pridružio RAF-u, stvari su se promijenile. Zbog ratnog stanja nije se mogao vraćati u svoju momčad, ali je igrao kao gostujući igrač za Everton, Brentford, Chelsea i Newcastle United. U tom periodu je dobio priliku da zaigra za reprezentaciju, devet puta od 1942. do 1945. godine.

Iako se te utakmice nisu priznavale, ostao je upisan kao prvi igrač Azijskog porijekla koji je igrao za reprezentaciju. Prva utakmica bila je ona 9. svibnja 1942. godine, na Ninian Parku protiv Velsa. Bio je akter dvoboja istih protivnika 1943. godine na Wembleyu kada su Englezi slavili 8:3 pred 80.000 gledalaca.

Također igrao je za kombiniranu momčadi lige koja je u tom periodu gostovala po Belgiji i Francuskoj. Posljednja za reprezentaciju bila je ona 1945. godine u Birminghamu.

Zašto nije igrao više za Englesku?

Po završetku rata, Soo će prvo otići u Leicester City, pa Luton, dok je karijeru završio 1950. godine kao član Chelmsford Cityja. U svim klubovima želioje biti tretiran s poštovanjem. Dopadljiv lik, s očiglednim smislom za humor. U to vrijeme se razlikovao od većine svojih suigrača jer se prema svom poslu odnosio krajnje profesionalno, pazeći na treninge, ishranu, načinu života. Ostalo je pitanje zašto je samo devet puta zaigrao za reprezentaciju, zašto kasnije nakon 1945. godine nije dobio koji poziv više. I dalje se očito susretao s tim da je "Kinez" što je njemu očito teško padalo posebno nakon svega što je dao tijekom rata za Englesku. Jednom prilikom je rekao kako je ipak ta činjenica da "ima kineske krvi" jedan od razloga.

Trenerski život u Skandinaviji

Zato mnogi nisu ostali iznenađeni kako je nakon završetka karijere otišao u Skandinaviju. Vodio je Norvešku na Olimpijadi 1952. godine, kasnije je nastavio raditi u klubovima Švedske, gdje je kao trener nudio nešto sasvim novo, prije nekih drugih trenerskih veličina koje će tamo doći, recimo RoyaHodgsona. S Djurgårdenom je bio prvak Švedske 1955. godine. Prije odlaska u mirovinu, oprobao se i u Engleskoj vodeći Scunthorpe United jednu sezonu. Jedno vrijeme je živio u sjevernom stafordsirskom selu WetleyRocks, malo kod svoje obitelji u Liverpoolu, čak je kako svjedoci tvrde određeno vrijeme bio pacijent u St. Edwardu, psihijatrijskoj bolnici u Cheddletonu. Imao je problema s Alzheimerovom bolešću, poput mnogih bivših igrača tog vremena. Umro je 1991. godine.

Možda će Englezi promijeniti mišljenje

''Stanley Matthews je napisao pet autobiografija, čovjek o kojem sam pisala Frank Soo, jedva da se spominje u bilo kojoj od njih. Zapravo, čini se, ukratko, u samo jednoj onako u prolazu, ali Matthews o njemu ne govori kao o igraču. Ne opisuje njegov stil igre, sve ono što je kao igrač napravio za Stoke, za nogomet u Engleskoj. Je li to uradio namjerno? Ne vjerujem da je u pitanju rasizam, prije neka vrsta ljubomore nastale iz njihovog rivalstva, reći će SusanGardiner na kraju.

Možda će budućnost, neki spomenik, neka nova knjiga ili priča vratiti Franka na mjesto koje po mnogima u Engleskoj zaslužuje, mjesto među najboljima.