VIDEO I Bayern je samo trebao obraniti taj korner...

Bilo je utakmica, finala i finala, drama, tragedija, velikih pobjeda. Ali ona igrana na današnji dan 1999. godine na Camp Nou, ostat će jedna od onih. Najvećih ikad, gledajući povijest Kupa/Lige prvaka.

Taj okršaj velikana, Manchester Uniteda i Bayerna, taj preokret "Crvenih vragova" za titulu prvaka Europe.

Toliko je vremena prošlo, a navijačima, igračima Bayerna, njihovom tadašnjem treneru Ottmaru Hitzfeldu vjerojatno ni danas nije jasno kako su uspjeli izgubiti to finale.

Nema Scholesa, Keanea, Elbera

Manchester je bio oslabljen, kapetan Roy Keane i veznjak Paul Scholes nisu mogli igrati, Alex Ferguson prvotno razmišljao o Giggsu u veznom redu, ali je izabrao Becksa koji će pomoći u toj kontroli posjeda na sredini terena. Giggs je otišao na desno krilo, Blomqvist na lijevo.

Ni Hitzfeld nije hio miran, jer nije bilo strašnog Elbera u vrhu napada, Lizarazua na lijevom beku. U takvoj situaciji Jancker je bio centralni napadač, pomagali su mu Basler i Zickler. Tarnat je uskočio na beka, Helmer je ostao na klupi. Matthäus je kontrolirao obranu iza Linkea i Kuffoura, jedini igrača Bayerna iz prve postave koji nije bio Nijemac.

Mario Basler je već u 6. minuti zabio iz slobodnog udarca, Mehmet Scholl je pogodio stativu, Carsten Jancker prečku, a Jancker i Zickler su promašili po jednu veliku priliku.

"U poluvremenu smo na putu do svlačionice prošli pokraj postolja na kojem je stajao pehar. Ferguson je igračima u svlačionici rekao da zamisle koliko loše će se osjećati ako budu morali gledati kako ga podižu Bayernovi igrači", prisjetio se tadašnji Fergusonov pomoćnik Steve McLaren.

Samo obraniti korner...

Utakmica je ušla u svoju samu završnicu. Već je oko samo terena bilo gužve jer se pripremala proslava, fotografi su zauzimali svoje pozicije, navijači Bayerna su palili baklje, slavili. Samo je trebalo proći tu sudačku nadoknadu, možda još koji centaršut, neki korner i Bayern je prvak.

"Nekoliko minuta prije kraja sam vidio da su na pehar već počeli stavljati trakice u Bayernovim bojama. Nikad u karijeri nisam bio nervozan prije ni za vrijeme velikih utakmica, ali moram priznati da sam te večeri stalno osjećao neke leptiriće u želucu. Fergie nam je prije utakmice rekao da ne želimo nakon meča proći pokraj onog pehara znajući da ga nismo osvojili. Kad sam vidio da stavljaju trakice na pehar, točno sam znao da nije još gotovo. Ne samo ja nego i moji suigrači", prepričao je godinama kasnije David Beckham.

Može je United zabiti?

Onda je došao taj famozni korner, jedan od važnijih u povijesti Lige prvaka, ali i povijesti ova dva velika kluba.

"Može li Manchester United zabiti? Oni uvijek zabiju", rekao je legendarni ITV-jev komentator Clive Tyldesley prije nego što je David Beckham izveo korner. Becks je izveo korner, Giggs loše zahvatio loptu, a gol je zabio vjerojatno igrač na kojeg bi ste najmanje novca stavili u tom trenutku. Teddy Sheringham.
Iz ničega, iz jednog promašaja Giggsa.

"Čim je Teddy zabio za 1:1, krenuo sam s Fergusonom pričati o produžecima. Pogledao me i rekao: 'Steve, sjedni. Nije ovo još gotovo'", rekao je McLaren.

Džoker Ole je tu 

Iako se radi o jednoj njemačkoj momčadi, iako panike tu ne bi trebalo biti, jedna trenutak, jedna lopta su sve promijenili. Nervoza, panika, nitko ne može stati na loptu, a još je samo minut i pol do kraja. Do produžetka. Ali opet korner. Sad ide i Schmeichel pred gol Bayerna, Ferguson ga gleda. Nije mu ništa jasno. Ali svi znaju da je nakon kornera kraj. Idu produžeci. Ma koji produžeci. Becks opet, sada Sheringham loše reagira, ali je tu Vječni Fergusonov džoker s klupe Ole Gunnar Solskjaer. Ostalo je kako se kaže povijest.

"U 99 od 100 slučajeva tu loptu bi Kahn obranio ili bi je branič na crti očistio. Uopće se ne sjećam što se kasnije događalo. Znam da sam klizio po travnjaku i da smo svi slavili. Tek sam kasnije postao svjestan važnosti tog trenutka i koliko je utjecaja moj gol imao na tisuće ljudi diljem svijeta", rekao je Norvežanin.

Najveće razočaranje

I dok su Englezi ludovali, igrači Bayerna su bili u očaju. Raspali su se za dvije - tri minute. Dva kornera, dvije loše reakcije obrane, dvije loše reakcije sjajnih igrača. Ali valjda je tako moralo biti. To je nogomet, sport.

"Bio sam svjestan koliko smo bolji bili u prvom poluvremenu i rekao sam Effenbergu da ćemo sigurno dobiti ako ovako nastavimo. Na poluvremenu je trener Hitzfeld održao jedan tihi govor, ali svi smo bili puni samopouzdanja. Ne mogu vam opisati kako je izgledalo nakon utakmice. Mislim da barem petnaest minuta nitko nije rekao ni riječi. Imali smo barem tri-četiri šanse da odavno ubijemo utakmicu, ali smo zaspali u završnici. To je bila najveća utakmica u mojoj karijeri i najveće razočaranje", prisjetio se Bayernov strijelac Mario Basler.