Od trenutka kada je odigrano prvo finala tadašnjeg Kupa prvaka, do danas su kroz povijest ovog natjecanja ispričane mnoge zanimljive priče. Sasvim je svejedno iz kojeg kuta gledate. I ovo večerašnje je posebno, ponajviše zbog činjenice što ćemo po prvi put gledati okršaj Bayerna i PSG-a.

I dok je Ligu prvaka (Kup prvaka) Bayern osvajao pet puta, tri zaredom, uz još pet finala, za Parižane je ovo prva ovako velika utakmica. Na zadovoljstvo njihovog gazde Nassera Al-Khelaifija koji je kupio PSG prije devet godina i do danas u njega uložio nevjerojatnih milijardu i 200 tisuća eura.

Ujedno, PSG je peti klub ukupno iz Francuske koji se probio do finala. Reims je bio prvi, Saint-Étienne s Ivicom Ćurkovićem drugi, Marseille treći, dok je Monaco bio posljednji. Upravo je finale iz 1976. godine, posljednje u kojem su se sastali klubovi iz Njemačke i Francuske. Na Hampden Parku, Bayern je uzeo treći naslov prvaka zaredom, Franz Roth je savladao Mostarca Ivicu Ćurkovića u 57. minuti utakmice.

U svojevrsnoj najavi večerašnjeg okršaja, odlučili smo se prisjetiti najefikasnijih finala do sada. Bilo ih je. Čak šest puta smo gledali utakmice na kojima je što kroz regularni tijek, što kroz produžetke postignuto pet golova. Posljednji put je to bio duel onaj iz Cardiffa kada je Real deklasirao Juventus 4:1. Ovim rezultatom je završilo i finale tri godine ranije, ali tek nakon produžetaka. Na sličan način je Manchester United savladao Benficu 1968. godine na Wembleyu 1968. godine. Godinu poslije, na Santiago Bernabéu, su Prati i Sormani razbili Ajax 4:1.

Pet golova je "palo" 31. svibnja kada je Benfica u Bernu šokirala Barcelonu Kubale, Kocsisa, Luisa Suáreza 3:2. Real je svoju treću titulu zaredom uzeo na Heyselu, legendarni Gento je zabio u produžetku za konačni trijumf protiv Milana 3:2.

Godina 1960. Glasgow Real Madrid – Eintracht Frankfurt 7:3

Ipak, četiri utakmice finala se po rezultatu posebno izdvajaju. Ona koja vrlo vjerojatno ostaje za sva vremena odigrana je 18. svibnja 1960. godine. Do finala, nogometaši Reala su uspjeli kroz šest utakmica postići čak 24 gola, iako ni njihovi rivali iz Frankfurta nisu previše zaostajali (20 golova). Zato i finale nije moglo biti drugačije. Kako ljubitelji nogometa vole reći, posljednja utakmica jedne neponovljive generacije koja je uzela pet naslova za redom. Utakmicu su obilježila dva velikana svjetskog nogometa, Di Stefano i Ferenc Puskás. Oni su postigli svih sedam golova za Real. Prvi tri, drugi četiri. Ferenc Puskás je bio na kraju prvi strijelac te sezone u Kupu prvaka s 12 golova.

Godina 1962. Amsterdam Benfica – Real Madrid 5:3

Svoju veliku generaciju s početka šezdesetih je imala Benfica. Béla Guttmann je bio trener, najveća zvijezda veliki Eusebio. Real je i dalje imao Puskása, Di Stefana, Genta, ali nisu mogli sjajnoj momčadi iz Lisabona. Benfica je doslovce prekinula desetljetnu dominaciju španjolskih i talijanskih velikana Reala, Barcelone, Milana i Intera. Predvođena neponovljivim Eusebijem u samo 10 godina osvojila je čak 13 trofeja. Kako su izgledali na terenu najbolje potvrđuje rezultat finala. Real je vodio 0:2, 3:2 do poluvremena, ali je Benfica na kraju slavila 5:3 uz dva gola Eusebija. Vrhunac ove generacije dogodio se nakon finala, kada je nakon uvjerljive pobjede protiv do tada vladara Europe, 36-godišnji Ferenc Puskás uručio svoj dres Eusebiju, te ga na taj ga način simbolički okrunio najboljim europskim igračem.

Godina 1956. Pariz Real Madrid – Stade Reims 4:3

Godine 1956. smo imali prvo finale, pod nazivom "Coupe des clubs champions Européens". Real Madrid s jedne i tada vrlo jaki Stade Reims s druge strane. Di Stefano protiv Raymonda Kope. Reims je krenuo jako, silovito, u svom stilu, od noge. Leblond i Templin su za četiri minute spakovali dva komada, pa je Real bio dobro uzdrman. Ali Di Stéfano postiže važan gol, dok stvari na početak vraća Rial.  Kada je Hidalgo zabio za 2:3 činilo se kako je Reims na pravom putu. Ali nije. Nije  pravi bio niti Kopa koji je već par dana prije finala potpisao za Real. Marquitos i Rial kreiraju još jedan preokret i Real je prvi prvak Europe, završilo je 4:3.

Godina 2005. Istanbul Liverpool – Milan 3:2 11m (3:3)

Osim što je jedno od najefikasnijih finala, utakmica s Atatürka je definitivno "najluđa" u povijesti. Jedna od onih neponovljivih. Milan je krenuo nevjerojatno, već u prvom napadu Pirlo je ubacio iz slobodnog udarca s desne strane, a Maldini je savladao Dudeka. Završnica prvog dijela je pripala Argentincu Crespu, koji je s dva gola natjerao veliki broj navijača Liverpoola da već nakon 45 minuta moraju tražiti utjehu u velikim količinama piva. Drugo poluvrijeme donijelo je drugačiju priču, najveći i najspektakularniji povratak u povijesti nogometa. Prvo je u 54. minuti, Gerrard neometan glavom pogodio za 3-1. Dvije minute kasnije Šmicer je probio Didu i Reedsi su bili ponovo u igri. Xabi Alonso je nevjerojatnih 15 minuta Liverpoola u nastavku zaključio s bijele točke za 3:3. Do jedanesteraca nije bilo golova, a naslov prvaka je osvojio Liverpool.