VIDEO I Utakmica koja je puno toga promijenila, mogla je i više
To su bile kvalifikacije u kojima je reprezentacija BiH iz ničega skoro otišla na prvo veliko takmičenje. Mišo Smajlović je postao bivši,
Blaž Slišković zvanično izbornik. Do početka kvalifikacija odradio je tri tekme. Na Grbavici protiv Makedonije 4:4, na Maksimiru je Hrvatska bila bolja 2:0, tadašnja Srbija i Crna Gora na Koševu 2:0.
Većina javnosti je protiv Sliškovića, reprezentacija bez najboljih, nema Bolića, Baljića, Barbareza, tu je tek Salihamidžić. Već na startu kvalifikacija situacija je bila loša. Dvije utakmice, dva poraza, gol razlika 0:5, protivnici Rumunjska i Norveška. Rumunji su posao završili za pola sata, Norvežani također. Između te dvije utakmice odigrana je prijateljska protiv jake Njemačke. Remi je donekle ohrabrio.
Onda je Bola rekao Balji da se ne zaj...e
Prvu "pravu" utakmicu pod Bakinim vodstvom reprezentacija je odigrala protiv Walesa. Baka je posložio postavu u kojoj su od prve minute Musić - Hibić - Konjić, Papac. Bišević i Grujić u veznom redu kao dva zadnja vezna, ispred njih Barbarez. Na krilima Baljić i Bešlija, u vrhu Bolić. Napokon otvoreno, napokon golovi. Protiv Luksemburga su nekako upisani bodovi, kontura ekipe se nazire. Napokon.
Prežaljeni prije Parkena
Slišković je imao problema oko sastava. Nedostaju igrači, traži pomoć od mlade reprezentacije, barem na klupi da ima dovoljan broj. Hrgović i Musić idu na bokove, Bajramović i Berberović u sredinu, Biščević će ispred njih. Bolić ne može, Blatnjak i Grujić su na klupi. Jedna pobjeda u tri utakmice, kvalifikacije su prekrižene. Ali tako to obično bude u sportu.
Tih 45 minuta na Parkenu u Kopenhagenu će ostati upisani kao možda i najbolje poluvrijeme koje je odigrala jedna reprezentativna selekcija BiH, protiv jedne jake reprezentacije kao što je recimo Danska. Gravesen, Martin Jörgensen, Claus Jensen, Dennis Rommedahl, Jon Dahl Tomasson, Ebbe Sand.
Imena koja dovoljno govore. Te večeri su to bila samo imena. Igrali su neki drugi igrači, igrali i pobijedili. Baljić je gurnuo u šansu Barbareza koji pogađa. Podiže ruke i pogled ka nebu. U sjećanje na svog oca. Šest minuta kasnije, Bešlija centrira, Baljić je na drugoj stativi. Morten Olssen nešto zapisuje. Valjda da lakše zapamti.
Dva gola koja su promijenila sve. Reprezentacija je bila ona u kojoj igraju svi, jedni, drugi, treći, u kojoj mogu zajedno i oni koji imaju velike ugovore u Europi, ali i oni koji igraju u Premijer ligi BiH. Država je bila iza reprezentacije, nitko nije odbijao igrati, nije bilo uvrijeđenih, sve manje ozlijeđenih
Iz ničega je repka došla u situaciju da se bori za prvo mjesto u skupini pored Danske, Norveške, Rumunjske. Na kraju je ostala kratka. U onoj famoznoj drugoj utakmici protiv istog protivnika. Danska je bila prva s 15 bodova, BiH četvrta s dva manje. Norvežani su u zadnjem kolu dobili Luksemburg 1:0. I završili su drugi.
Od te utakmice 2. travnja pa sve do prijateljske kontra Irana veljače 2005. godine, reprezentacija je odigrala jedanaest utakmica. Izgubila je samo dvije. Jednu od Rumunjske, jednu od Makedonije. Nije izgubila od Danske, Francuske, Španjolske, Srbije i Crne Gore.
Iz sportskog ugla je to daleka prošlost. Danas kako izgleda situacija oko reprezentacije, izgleda još dalje. Porazno, kao nešto što se teško može ponoviti.
