Baka Slišković o odlasku Dževada Prekazija: Bio je sjajan igrač, ali još veći čovjek

Postoje nogometaši čije se ime pamti po golovima, trofejima i velikim utakmicama. A postoje i oni koji iza sebe ostave nešto mnogo vrjednije – prijateljstva, emocije i uspomene koje ne blijede. Dževad Prekazi bio je upravo takav čovjek. Vijest o njegovu odlasku posebno je pogodila Blaža Sliškovića, s kojim je dijelio svlačionicu Hajduka, brojne nezaboravne trenutke i iskreno prijateljstvo.

"Otišao je moj veliki prijatelj“, riječi su kojima je Baka opisao odlazak čovjeka s kojim je proveo neke od najljepših nogometnih godina.

Dževad Prekazi bio je nogometaš posebnog kova. Njegov put prema velikoj nogometnoj sceni bio je gotovo filmski. Ozbiljnije trenirati nogomet počeo je tek početkom 1974. godine, u jednom niželigaškom klubu iz Kosovske Mitrovice. Već iste godine postao je omladinski reprezentativac, a nedugo zatim stigao je poziv beogradskog Partizana.

U Beograd je krenuo stopama starijeg brata Ljuana, koji je nešto ranije iz Trepče stigao među crno-bijele. No, Dževad je vrlo brzo nadmašio brata. Njegov talent nije promaknuo legendarnom treneru Anti Bići Mladiniću, koji mu je već s 19 godina pružio priliku u prvoj momčadi. Prekazi je nije propustio. Vrlo brzo postao je jedan od važnih igrača Partizana i nogometaš koji je svojom tehnikom, pregledom igre i osjećajem za nogomet plijenio pozornost.

Zlatne godine Partizana i generacija za pamćenje

Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima sezona 1977./78., kada je Partizan osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Bila je to iznimna generacija koja je tijekom prvenstva upisala samo dva poraza, osvojila rekordni broj bodova i primila svega 19 pogodaka. Jedan poraz su doživjeli u Mostaru od Veleža, drugi od Slobode.

Mladinićeva momčad bila je posebno uvjerljiva protiv ostalih članova tadašnje Velike četvorke – Crvene zvezde, Dinama i Hajduka. Prekazi je u takvoj konkurenciji izrastao u nogometaša najviše klase.

S Partizanom je osvojio tri naslova prvaka i Mitropa kup. Ipak, nakon sjajnih godina u Beogradu došlo je vrijeme za novi izazov. Rastanak s crno-bijelima nije bio najljepši, a novu važnu ulogu u njegovoj karijeri ponovno je imao Ante Biće Mladinić.

Hajduk, Split i prečka protiv Tottenhama 

Upravo je Mladinićev nagovor bio jedan od razloga zbog kojih je Prekazi karijeru nastavio u splitskom Hajduku. Split je za njega postao mnogo više od još jedne nogometne postaje. U dresu Bijelih uživao je, brzo osvojio simpatije navijača i ostavio trag koji se nije zaboravio.

Za Hajduk je odigrao 57 utakmica i postigao 11 pogodaka, a s klubom je osvojio i Kup Jugoslavije. Bio je dio generacije koja je ispisala jednu od najljepših europskih priča splitskog kluba, stigavši nadomak finala Kupa UEFA.

Hajduk je na tom putu eliminirao Universitateu Craiovu, Honved, Radnički Niš i Spartu Prag, a onda je u polufinalu naišao na londonski Tottenham. Englezi su prošli dalje zahvaljujući pogotku u gostima, dok je Hajduk ostao na korak od povijesnog uspjeha.

A u toj priči posebno mjesto zauzima jedan trenutak – Prekazijeva prečka u uzvratnom susretu. Nekoliko centimetara dijelilo ga je od pogotka koji bi možda promijenio povijest Hajduka. Ta lopta koja nije završila u mreži ostala je duboko urezana u sjećanje navijača, ali i njegovih suigrača.

Nije je zaboravio ni Blaž Slišković, koji je s Prekazijem dijelio svlačionicu, teren i brojne trenutke izvan nogometa.

"Vijest me, naravno, zatekla. Imao sam informacija da je bio bolestan, ali opet ne možeš biti spreman za tako nešto. On je poslije mene došao u Hajduk i mogu reći kako je bio jedan od mojih najboljih prijatelja u klubu. Pamtim njegove golove, tu sezonu kada smo došli do polufinala Kupa UEFA, prečku protiv Tottenhama. Jako puno vremena smo provodili zajedno i stvarno me ova vijest pogodila“, kazao je Baka.

Slišković je otkrio i kako su, unatoč tome što se u posljednje vrijeme nisu viđali, ostali u kontaktu.

"Iako se nismo vidjeli u posljednje vrijeme, bili smo u vezi. Nekako bi se povezali, ja, Pešić, Simović, Prekazi, čuli bismo se i porazgovarali. Bio je sjajan igrač, ali puno važnije, bio je veliki čovjek“, dodao je Slišković.

Upravo te riječi možda najbolje opisuju ono što je Prekazi značio ljudima koji su ga poznavali. Trofeji i velike utakmice ostaju zapisani u povijesti, ali prijateljstva i ljudskost ostaju u srcima.

Istanbul ga je pretvorio u nogometnu legendu

Nakon Hajduka uslijedio je odlazak u Sjedinjene Američke Države, gdje je igrao mali nogomet u Baltimoreu. No, njegova nogometna priča još nije bila završena.

Sljedeća velika postaja bio je Galatasaray, klub u kojem će Prekazi dosegnuti status istinske legende. U Istanbulu je ponovno pokazao svu raskoš svojega talenta. Osvojio je dva naslova prvaka Turske, a najveći europski trenutak stigao je 1989. godine, kada je Galatasaray senzacionalno izborio polufinale Kupa europskih prvaka. 

Posebno se pamti njegov spektakularni pogodak protiv Monaca u četvrtfinalu. Bio je to trenutak nogometne čarolije koji ni danas nije izblijedio iz sjećanja navijača turskog velikana.

Koliko je bio cijenjen u Turskoj, najbolje govori podatak da je dobio tursko državljanstvo, a jedna ulica u Istanbulu nosi njegovo ime. Malo je nogometaša s ovih prostora koji su uspjeli ostaviti tako dubok trag u jednom od najvećih nogometnih gradova Europe.

Nakon velikih terena uslijedili su trenerski posao i teška životna borba

Pred kraj igračke karijere nastupao je za turske klubove Altay i Bakırköyspor, a profesionalni nogometni put završio je početkom devedesetih u Trudbeniku.

Nakon toga posvetio se trenerskom poslu. U dva navrata vodio je Železnik, radio s mlađim kategorijama OFK Beograda, Sinđelića i svojeg Partizana. Nogomet je ostao njegova najveća ljubav, a znanje i iskustvo želio je prenijeti novim generacijama.

Posljednje godine života, nažalost, obilježili su ozbiljni zdravstveni problemi. Tijekom boravka u svojoj vikendici 2023. godine doživio je moždani udar, od kojeg se uspješno oporavio. Prošle godine uslijedio je još jedan moždani udar, s težim posljedicama za njegovo zdravstveno stanje.

Unatoč svemu, nije se potpuno povukao iz javnosti. Ostao je vezan uz nogomet, razgovore o igri i ljude s kojima je dijelio najljepše trenutke svoje karijere.

Klubovi su se mijenjali, nogometna vremena prolazila, ali Prekazi je ostao čovjek koji je povezivao različite nogometne sredine i generacije.

Neki igrači odlaze, ali njihove priče ostaju

Dževad Prekazi nije bio samo nogometaš koji je osvajao trofeje. Bio je igrač posebnog osjećaja za igru, čovjek čiji je talent prepoznat u Beogradu, Splitu i Istanbulu. Od skromnih početaka u Kosovskoj Mitrovici do ulice s njegovim imenom u Istanbulu prošao je put kakav se rijetko viđa.

U Partizanu je osvajao prvenstva, u Hajduku živio nezaboravne europske noći, a u Galatasarayu postao legenda. No, možda je najveće priznanje dobio upravo kroz riječi ljudi koji su ga poznavali.

Blaž Slišković nije govorio samo o velikom nogometašu. Govorio je o prijatelju, čovjeku s kojim je dijelio lijepe dane, uspomene i razgovore koji su trajali i dugo nakon posljednjeg sučeva zvižduka.

Prečka protiv Tottenhama ostat će dio nogometne povijesti, pogodak protiv Monaca dio europske čarolije, a trofeji svjedočanstvo njegove veličine.

Ali prijateljstvo o kojem govori Baka Slišković podsjeća nas na ono najvažnije – iza velikog nogometaša stajao je veliki čovjek.

Neki igrači ostanu u statistikama, neki u trofejnim vitrinama, a oni posebni zauvijek ostanu u srcima ljudi. Dževad Prekazi bio je jedan od njih.