Ukrajinski klubovi prkose, igraju u ratu, ali polako gube snagu

Zemlja je u ratu, stadioni srušeni, ali liga se igra. Tako opstaju u teškim vremenima klubovi u Ukrajini, njih 16 koliko ih je u Prvoj ligi.

Utakmice se igraju na onim stadionima gdje je to moguće, dvoboji se prekidaju kad god se oglasi upozorenje na zračni napad. Broj gledatelja dozvoljenih unutar stadiona ograničen je kapacitetom skloništa. U kojem su ne mali broj puta završavali i sami igrači. Nekada nije bilo izbora, utakmice su se prekidale. Nekada su se nastavljale dan kasnije s obzirom na to da je opasnost bila na snazi.

Rusi su napali Ukrajinu 24. veljače 2022. godine. Klubovi su svoje posljednje utakmice u sezoni 2021/22, odigrali u prosincu 2021. godine. Prvenstvo je početkom rata prekinuto i nitko nije bio proglašen prvakom. Nekoliko mjeseci nije bilo nogometa. Ali se prvenstvo relativno brzo počelo igrati, barem iz naše perspektive.

Nakon 254 dana prvu utakmicu su odigrali Shakhtar Donetsk i Metalist Kharkiv 1925. Igralo su Kijevu, završilo je 0:0, ali je sigurno rezultat nije bio u prvom planu iako je naravno bio prvenstveni duel. U prvom dvoboju nove sezone zaigrala su samo dva internacionalca, oba u sastavu iz Donetska.

U prvom dvoboju nove sezone zaigrala su samo dva internacionalca, oba u sastavu iz Donetska. Svih 90 minuta odradili su hrvatski nogometaš Neven Đurasek i Brazilac Lucas Tayor. Đurasek koji danas nosi dres Zrinjskog i koji će večeras igrati protiv Dynama. U tom trenutku je bilo najvažnije da je u blizini stadiona sklonište.

Shakhtar Donetsk je bio prvak, dvije sezone zaredom, onda je na red došao Dynamo. Ovo je već četvrta ratna sezona i klubovi su već navikli tako funkcionirati. Najveći problem je bio kako zadržati igrače koji nisu iz Ukrajine, posebno iz onih regija koje su u najtežoj situaciji.

Većina ukrajinskih klubova pripada ili je pripadala privatnim strukturama i pojedincima, a početkom rata mnogi od njih su izgubili dio profita i jednostavno više nisu mogli održati svoje klubove. Već tamo 2014. godine, nestali su sa scene Dnipro u vlasništvu Ihora Kolomoiskog i Kharkiv Metalist, oligarha Serhiyja Kurchenka. Dnripro se kasnije pokušao vratiti u život, ali jednostavno nije uspio.

Shakhtar već deset godina igra van svoje Donbas Arene koja je poprilično uništena. Donbas Arena i Avanhard u Luhansku su prva dva stadiona uništena granatama u ratu.

Nepopravljivu štetu je pretrpio stadion Volodymyr Boyko u Mariupolu. Nakon ruske okupacije Mariupolja 2022. godine, glavni gradski stadion pao je u ruke naoružane jedinice poznate kao Española, formirane od ruskih nogometnih huligana. Video snimci objavljeni u svibnju 2023. godine prikazuju militante u ruskim uniformama kako pucaju iz oružja i mašu sovjetskim i ruskim zastavama sa tribina. Arena, u kojoj je 2021. godine postavljena najnaprednija hibridna trava u Ukrajini, sada leži u ruševinama. 

U danima i mjesecima koji su uslijedili, još jedan od osam stadiona koji su bili domaćini EURO 2012 , stadion Metalist u Harkovu, dom Metalista iz Harkiva , također je pretrpio ozbiljnu štetu od granatiranja. U ovom gradu je bio još jedan koji također nije pošteđen uništavanja, stadion Sonjačni. Ovaj teren je često koristila ukrajinska reprezentacija kao trening centar.

Kako je rat odmicao tako je broj uništenih stadiona rastao. Stadion Metalurh u Bakhmutu, Kristal stadion u Hersonu, Centralni stadion u Mikolajevu, stadioni u Irpinu, Makarivu, Novoj Kahovki, Oleškiju, dva Černihivu.

U posebno teškoj situaciji našla se ekipa Tavriye Simferopolj koja je prvi prvak Ukrajine 1992. godine. S obzirom na to da se radi o ekipi s Krima, klub je bio ugašen pa kasnije ponovo aktiviran na slobodnoj teritoriji, trenutačno je drugoligaš. Tamošnji stadion je renoviran prije nego što je ponovo otvoren 2021. godine kao takozvani trening centar za krimske timove. Ove godine je bio je domaćin utakmice između "nacionalnih timova" okupiranog Krima i samoproglašene Donjecke "republike" sklopu proslave "Dana Rusije".

Klubovi prkose, igraju domaće prvenstvo, pokušavaju živjeti normalno ako se to može tako navesti. Igraju i Europu, trude i pokušavaju ostati na sceni gdje su nekada bili. Shakhtar Donetsk i Dynamo Kijev, važni klubovi na europskoj karti, osvajači trofeja, sudionici Lige prvaka.

Međutim, rat čini svoje i sve će biti teže. Već ove sezone nemaju kluba u Ligi prvaka. Utjecaj rata na ukrajinski nogomet bio je razoran i sve vidljiviji u europskim takmičenjima. Ovaj pad uveliko proizilazi iz rata, koji je ukrajinskim klubovima onemogućio privlačenje vrhunskih stranih talenata, igrača kao što su to nekada mogli. Shakhtar još uvijek nekako troši, Dynamo sve manje.

Ostatak lige bori se financijskim ograničenjima i s teškoćama u uvjeravanju igrača da se presele u aktivnu ratnu zonu. Nekada je liga u Ukrajini bila među najboljih 12 u Europi, bilo je novca i igrača, danas je sve slabija, što je opet u neku ruku logično.

Egzodus stranih igrača, gubitak novca i logistički kaos doprinijeli su padu konkurentnosti na domaćem i međunarodnom nivou. Tijekom sezone 2024-25, nijedan ukrajinski klub nije prošao novi format ligaške faze UEFA takmičenja. I pitanje je koliko će rat još trajati i koliko će vremena biti potrebno po njegovom završetku da se klubovi stabiliziraju, stadionu poprave. Do tada tu je reprezentacija, kvalitetne mlade selekcija i liga koja zajedno s klubovima prkosi. Predstavlja otpor puno jačim silama van terena.