Od toliko igrača koje su stigli u Juventus prilikom stvaranja one sjajne ekipe u prvoj polovini devedesetih bio je najmanje poznat. Iz niželigaša Caratese, došao je Moreno Torricelli. Njega je pronašao Giovanni Trapattoni, bolje rečeno vidio ga je na prijateljskoj utakmici upravo onoj između Caratesea i Juventusa. Juve je otišao u Japan, Torricelli je tamo sebi osigurao ugovor, Juventus je igrao dvije utakmice protiv domaće reprezentacije.
Tako se tamo neki amater, koji ima i posao stolara našao u društvu Baggia, Platta, Andyja Möllera, Viallija, Jürgena Kohlera, Júlia Césara, Ravanellija. Mladić koji je osigurao posao u lokalnoj fabrici namještaja, zarađujući skromnu plaću kao stolar kako bi upotpunio svoju neumornu strast prema igri. Kada novac nije trošen na najnovije kasete Black Sabbatha,
Našao u jednoj pravoj ekipi. Dok je nepoznati igrač na probi bombardirao desnu aut-liniju s lakoćom ratobornog Apača, Giovanni Trapattoni je odmah bio opčinjen. Trapp neće dugo ostati, doći će Lippi s kojim neki igrači "zaratiti", Moreno će ipak ostati u uzeti deset titula. Bez kosonje, žestokog fightera nitko nije mogao zamisliti zadnju liniju Juventusa, bez Morena na beku.
"U početku sam bio malo stidljiv. To nije bio moj svet, morao sam da se naviknem. Jer tu je jedan Villi koji je došao kao faca, ja sam bio totalno nepoznat. Vremenom smo se sprijateljili. Sjećam se da nikad nije volio da vozi. Svako jutro ga pokupim i krenemo zajedno na trening. Bio mi je kao brat, sjajan kapetan. Prvo je tu bio Baggio, kasnije je došao Zidane. Ali Alessandro Del Piero, on je bio poseban za Morena.
"Za mene je on klasa iznad svih ostalih, ne govorim to zato što sam pristrasan. Aleks i ja smo mnogo vremena provodili zajedno, zato što bili među najmlađima u ekipi. On je već bio šampion, pričalo se o njemu kao o budućnosti talijanskog fudbala. Odmah smo se zbližili, bio je redovan gost kod mene."
Moreno je prošao pakao kada se supruga razboljela, borba s leukemijom će trajati deset mjeseci. Za Gazzettu je Moreno pričao o tome teškom periodu
"Mnogo stvari sam držao u sebi, pretvarao sam se da je sve u redu, a trpio sam bol. Plakao sam kad ostanem usamljen. Kod kuće i u bolnici su morali me vide snažnog. Bila je to desetomjesečna muka. Tek u posljednjih nekoliko dana sam se slomio i rekao ženi kakvo je njeno stanje".
I danas se Moreno bavi poslom koji je radio u mladosti. Ne nije nogomet.
"Radim ponovo kao stolar, pomažem lokalnom zanatliji i uživam u životu s novom partnerkom Lucijom. Pored nje se osjećam kao ponovo rođen. Tragedija se dešava svima, ne samo meni. Zavisi od toga kako se nosite s problemima i kako reagirate. Živio sam bajku u nogometu i mnogo toga osvojio s Juventusom", rekao je Toricelli.
