Rođen je u Metkoviću 6. 9. 1967. godine. Preko Neretve je došao do Hajduka. Za koji debitira 1985. godine protiv Prištine. Dvije godine kasnije osvaja naslov svjetskog omladinskog prvaka u Čileu u dresu reprezentacije Jugoslavije. Kao kapetan Hajduka podiže posljednji pehar "Maršala Tita" u finalu Kupa 8. svibnja 1991. godine.
Za Hrvatsku nije igrao protiv SAD, ali jeste već u sljedećoj utakmici protiv Rumunjske na Kantridi. Iz Cadiza se vraća u Hajduk koji ide u Ligu prvaka i probija se preko Legije, Benfice, Anderlechta, Steaue do Ajaxa i četvrtfinala.
Hajduk u sezoni 94/95 uzima duplu krunu, a navijači ovog kluba se i danas sjećaju finala Kupa i obračuna na Poljudu protiv Croatije. Oluja, nevrijeme, i slavlje "Bilih" 3:2. Gabrić je dobio crveni karton u 90. minuti, pa je na gol stao baš Igor Štimac.
"Tonči, di ću stat? Oću ostat u svom kantunu? - legendarne su rečenice Štimca kazane u trenutku kada ga je TV kamera uhvatila dok navlači golmanske rukavice ispred klupe Hajduka.
"U 15. godini branio sam za rukometnu reprezentaciju, mislio sam tada da ću biti rukometni golman. Nisam ostao u rukometu, orijentirao sam se na nogomet, ali ostalo je nešto makar za jednu utakmicu. Pa tko će onda na gol ako neću ja!?, pojasnio je kasnije Igor.
Hajduk naredne sezone ne prolazi u Ligu prvaka, u kvalifikacijama ispada od Panathinaikosa. Grcima je bilo dovoljno 1:1 na Kantridi, Štimac je zabio gol, ali i dobio crveni karton. Posljednjeg dana listopada 1995. godine odlazi na Otok, potpisuje za Derby County. Transfer je bio vrijedan 1.5 milijuna funti. Jim Smith manager je bio očaran Igorovim partijama, u svojoj autobiografiji je napisao 'definitivno jedno od najboljih pojačanja koje sam ikada doveo'.
Igorovo vrhunsko samopouzdanje, često tumačeno kao arogancija, jasno se vidjelo na njegovoj prvoj konferenciji za novinare na kada je na lošem engleskom rekao: "Došao sam ovdje zbog Jima Smitha i želim ući s Derby Countyjem u Premijer ligu." Izvan terena, život u Derbyju nije počeo najbolje kada je Igor drugog dana u zemlji doživio nesreću vozeći po pogrešnoj strani ceste. Igor je bio desni stoper, a onda je Smith odlučio nešto promijeniti.
"Igrao sam s njim na poziciji čistača, a Ronnieja Willemsa sam doveo iza prednje dvojice Sturridgea i Gabbiadinija. Onda smo počeli raditi na formaciji 3-4-3 i sve je krenulo kako treba. Pobijedili smo West Brom 3-0 i Charlton Athletic 2-0 u uzastopnim domaćim utakmicama, a zatim smo ostvarili veliku pobjedu od 4-1 u Birmingham Cityju. Ta utakmica mi je pokazala koliko dobri možemo biti, ali do tada sam također u potpunosti shvatio kakvog dragulja imamo". Derby County se vratio u društvo najboljih, Igor je prodan West Ham Unitedu za 600.000 funti, gdje je ostao dvije sezone prije nego što se vratio u Hajduk Split i završio igračku karijeru 2002. godine.
"Kakav je to fantastičan tim bio. Imali smo nevjerojatne igrače - Di Cania, Wanchopea i Kanoutea, britanske igrače poput Razora (Neila Ruddocka), Lomasa i Moncura, Trevora Sinclaira i mlade igrače u Riju, Franka, Carricka i Joea Colea. Onda je naravno Harry bio menadžer. Bio je vrlo sličan Jimu Smithu, mom menadžeru u Derbyju – smiješan i autoritativan, jednostavan i iskren. Nedostaju mi takvi momci u nogometu ovih dana...“, rekao je jednom prilikom Igor.
Iz tog perioda se pamti užasna ozljeda koju je doživio nakon sudara sa svojim golmanom Hislopom na utakmici protiv Ipswicha. Golman West Hama je bukvalno kopačkom poderao Igorov list do kosti.
U reprezentaciji Hrvatske koja je igrala četvrtfinale Eura 1996. godine, koja je bila treća na SP 1998. godine, Štimac je bio desna ruka Ćire Blaževića, kao jako "za..an tip na terenu.
Po završetku karijeri postaje bad boy hrvatskog nogometa. Prvo postaje sportski direktor u Hajduku. Za vrijeme dok je bio direktor smijenio je trenera Baku Sliškovića i došao na Hajdukovu trenersku klupu kako bi potvrdio titulu prvaka. Ostao je upamćen po tome što je u Hajduk doveo tadašnjeg kapetana Dinama Niku Kranjčara, a taj transfer je bio nazivan “transferom stoljeća”. Ispunio je svoj san da na klupu Hajduka dovede i Ćiru Blaževića, ali sve je rezultiralo debaklom protiv Debrecena.
2003. godine je kao predstavnik Hajduka postao član Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, a 2007. je na dvije godine izabran za predsjednika Udruge prvoligaša 1. Hrvatske nogometne lige. Po toj funkciji je automatski postao i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Svađao se s Markovićem, Mamićem, a onda na kraju postao izbornik Hrvatske. Koju je vodio 15 utakmica. Počeo je porazom od Švicarske u prijateljskoj, završio u kvalifikacija za SP u Brazilu opet porazom od Škotske. Nakon toga odlazi u Sepahan, Al-Shahani je bio njegov posljednji klub koji je vodio.
Pet godina je proveo u Indiji, gdje je vodio seniorsku i olimpijsku reprezentaciju. Posljednjih godina imao je česte istupe u javnosti prije svega komentirajući situaciju u Hajduku, kritizirajući prije svega vodstvo kluba. Nedavno se pojavio i na sudu u Osijeku, gdje je ispitan u svojstvu svjedoka u slučaju braće Mamić.
Štimac je govorio, između ostalog o pozajmici koju je dobio od Zdravka Mamića 2013. godine. Naveo je da mu je u to vrijeme hitno trebao novac te da mu je Mamić uplatio sredstva na račun u Švicarskoj.
Radilo se o ukupnom iznosu od 300 tisuća eura, koji je Štimac vratio Mamiću u gotovini nakon nekoliko tjedana. Izjavio je da nije potpisao potvrdu o vraćanju novca te da se ne sjeća je li uplatu izvršio Mario Mamić kao fizička ili pravna osoba. Potvrdio je da je novac primio u ratama tijekom veljače, travnja i svibnja 2013. godine. Gledajući trenersku klupsku karijeru, Zrinjski će biti šesti klub u karijeri.
