Slišković za Tuttomercato: Da sam Talijan, ne bih bio jako optimističan

U Pescaru je stigao 1987. godine. I odmah je u prvoj utakmici za bodove zabio gol protiv Intera. Njegova ekipa je slavila u gostima 2-0. Giovanni Galeone je bio trener te Pescare, uz Sliškovića tu je bio Brazilac Junior. U to vrijeme tada su mogla igrati samo tri stranaca u svakoj ekipi. Bližilo se Svjetsko prvenstvo, pa je Seria A u tom trenutku bila najbolja u svijetu. Ostavio je određeni Baka u Italiji, pa su ga novinari Tuttomercata pozvali kako bi najavio susret BiH i Italije. Pod vodstvom Blaža Sliškovića BiH je bila dva puta blizu. Jednom je bila kobna Danska, drugi put reprezentacija koja se tada zvala Srbija i Crna Gora.

"U posljednjih pet ili šest godina naša reprezentacija nije postigla velike rezultate, ali u posljednjih godinu i pol, dolaskom Barbareza, stvari su se dramatično promijenile. Izbornik je odlučio pozvati puno mladih, energičnih igrača, željnih da brane dres ove nacije i malo po malo, naša razina igre se poboljšala.

Zašto reprezentacija igra u Zenici?

"To je mali, vrlo vruć stadion. Logistički je savršen jer se nalazi u srcu Bosne, blizu svih većih gradova poput Banje Luke, Mostara i Sarajeva. Navijači stoga mogu doći iz svih krajeva. Kad sam bio izbornik, i sam sam birao da reprezentacija igra u Zenici. Igrali smo u Sarajevu nekoliko puta, ali više volim Zenicu, koja je mali stadion s tribinama odmah pored terena. I teren je odličan. U konačnici, ekološki gledano, zenički stadion je savršen."

Bosna i Hercegovina nije samo Džeko?

"Demirović ima kvalitetu. Opasan igrača koji igra za Stuttgart. Iza njega su zanimljivi igrači poput Dedića iz Benfice i Kolašinca, kojeg jako dobro poznajete. Njegovo iskustvo je važno. Sviđa mi se Bajraktarević, koji je ofenzivni krilni igrač koji igra za PSV Eindhoven i mladi je igrač u usponu. Smatram da je vratar Nikola Vasilj, koji igra za St. Pauli u Njemačkoj, pouzdan."

Talijani su priupitali postoji li novi Slišković?

"Možda postoji, ali teško mi je imenovati jednog. I prije svega, ova reprezentacija BiH ima drugačiju filozofiju, koja se manje temelji na talentu nego na timskom radu. Imaju kompaktnu ekipu  poput jedne cjeline. Onda, naravno, tu je Edin Džeko, koji je veliki prvak. Barbarez, međutim, pokušava učvrstiti selekciju još uvijek ima dvije godine ugovora i usredotočit će se na pronalaženje drugih dobrih igrača za odlazak na Europsko prvenstvo."

Italija je favorit na papiru?

"Recimo samo da sam Talijan, ne bih bio jako optimističan. Naravno, na papiru su Azzurri favoriti, ali onda je tu teren. BiH ima kvalitetu, igra kod kuće i, vođena paklenim navijačima, će imati igrača više. Mislim da se sve može dogoditi; ne vidim favorita u ovoj utakmici."

Čega se Italija mora bojati?

"Svakako entuzijazma mladih igrača, koji će dati 120% za BiH. A naša reprezentacija je jaka u prekidima; imaju tri ili četiri velika igrača koji mogu zabijati. Pogledajte što se dogodilo u Walesu. To je aspekt na kojem izbornik naporno radi na treningu", poručio je Slišković.

Kako je Dimarcovo slavlje, “ukradeno” kamerama, doživljeno u trenutku pobjede BiH?

“To je normalno, kao građanin BiH, nisam nimalo uvrijeđen. Dimarco je slavio jer bi Italija, teoretski, imala veće šanse da se plasira na Svjetsko prvenstvo protiv Bosne, pa šta? Nema ništa loše u tome, to je njegovo mišljenje i to je u redu.”

Prošle godine u studenom preminuo je Giovanni Galeone koji je Sliškoviću bio trener u Pescari.

“Kada sam čuo ovu vijest, bio sam zaista shrvan. Znao sam da nije dobro, ali nisam mislio da će nas tako brzo napustiti. Kada sam bio u Pescari, bio mi je kao otac; odnos je bio zaista otac-sin, i ne mogu zaboraviti njegov stav prema meni i svim igračima. Uradio je velike stvari u Pescari. Stigao sam u njegovoj drugoj godini u Seriji A, i vladao je ogroman entuzijazam, veliki podvizi poput pobjede na San Siru i tim koji je ostao do kraja. Postojala je magija, stvorena iskrenim prijateljstvom između nas igrača i odnosom koji je Galeone imao sa svima.”