Scudetto u gradu Romea i Julije

Nevjerojatna je gužva vladala te sezone u Seriji A. Kao u "Kineskoj četvrti". Sedam momčadi se na kraju posložilo u razmaku od šest bodova. Torino je kao drugi ima 39, Inter 38, Sampdoria 37, Milan i Juventus po 36, Roma 34, dok je Napoli sakupio 33. Gledajući po imenima, Juventus je imao Platinija, Bonieka, Tardellija, Rossija, dok su dres Intera nosili Altobelli, Karl-Heinz Rummenigge.

U Romi su velike zvijezde bili Brazilci Cerezo i Falcão, Englezi Ray Wilkins i Mark Hateley su predvodili Milan, Junior Torino. Graeme Souness je bio faca u svlačionici Sampdorije, dok su svoje ugovore s Napolijem i Udineseom prije početka te sezone potpisali Maradona i Zico. I na kraju tko je prvi prošao ciljem? Verona!

Od toliko jakih baš Verona

Da, da, Verona koju ljubitelji posljednjih godina pamte kao momčad koja nekako balansira između prve i druge lige, bez nekog pravog rezultata. Međutim, te sezone je momčad iz grada Romea i Julije, ispisala svoje stranice povijesti na najbolji način i kreirala jednu od najvećih priča u društvu najboljih klubova Italije.

Dobro, danas će netko odmah spomenuti Leicester i priču kojoj smo svjedočili ne tako davno, međutim, ovo je ipak bio neki drugi film, neka druga vremena, malo romantičnija. Dijelom naravno zbog grada, ali zbog nogometa koji se tada igrao. Verona je na kraju sezone imala 43 boda, četiri više od drugog Torina.

Zanimljivo, momčad je skoro postigla isti broj bodova koliko su i njeni igrači zabili golova (42), međutim ono što je itekako važno spomenuti u trideset odigranih kola, momčad koju je s klupe vodio Osvaldo Bagnoli je primila tek 19 golova. Uvjerljivo najmanje od svih. Ostvareno je 15 pobjeda uz 13 remija i samo dva poraza. Jedan je bio od Avellina 2:1, u siječnju, drugi od direktnog konkurenta Torina u svibnju i to na domaćem terenu (1:2).  Titula je bila ovjerena kolo prije kraja, osvojeni bod u Bergamu je bio dovoljan.

Bagnoli tvorac senzacije

Tvorac tog čuda je bio Osvaldo Bagnoli koji je u društvu velikih trenerskih imena Serije A iz tog perioda imao status filozofa.  Uostalom, svoj naslov, podvig s Veronom je okarakterizirao kao čisti “trijumf volje”.

- Nogomet je jednostavna igra. Najvažnija je stvar imati malo sreće u pronalaženju pravih igrača, koje onda treba postaviti na prave pozicije i pustiti ih da se izraze na terenu. Njihova volja onda nadilazi sve, pričao je u svom stilu Bagnoli.

Matteo Fontana, novinar La Gazzetta dello Sport će reći kako je u to vrijeme Bagnoli u Veroni bio isto što i Bill Shankly u Liverpoolu.

- Bio je smirena, iskrena osoba. Njegova riječ se u Veroni tada itekako cijenila. Svaka riječ koju je izrekao bilo da ste ga slušali ili čitali njegove izjave u novinama. Bilo je to kao slušanje propovijedi svećenika: nije moglo biti sumnje u njegovu poruku. Bio je veliki trener nema sumnje. U Italiji je tih godina još uvijek postojala snažna zaostavština  legendarnog “Catenaccia”. Njegova momčad je razbila mnoge brave, iz njegovih taktičkih ideja rodio se naslov prvaka, dodaje Montana. Koji je domaći čovjek, tu Veronu je pratio, za tu Veronu je navijao.

- Ako me pitate, kada sam počeo vjerovati da možemo biti prvaci, to je bilo nakon pobjede u Firenzi. Gubili smo na poluvremenu 1:0, u nastavku smo napravili preokret i stigli do pobjede 3:1.

S Briegelom i  Elkjaerom dobio puno

Bagnoli je Veronu preuzeo 1981. godine i odmah je momčad uveo u prvu ligu. Već sljedeće su bili četvrti pa su igrali Kup UEFA. Prije početka sljedeće sezone je otpisanim igračima kao što su Di Gennaro, Fanna, dodao dvojicu stranaca. Odlučio se sa defenzivca Zapadne Njemačke Hansa-Petera Briegela koji je stigao iz Kaiserslauterna te Danca koji je to ljeto briljirao na Europskom prvenstvu, Prebena Elkjaera Larsena, igrača Lokerena.

Već na startu sezone, Verona je razbila Napoli 3:1, Maradona se nije vidio pored Briegela koji je još pored defenzivnih zadataka stigao i zabiti gol. Bagnolijeva momčad je kroz sustave 4-3-3, 3-5-2 i 4-4-2, ovisno o situaciji na terenu znala odigrati i tvrdo, znala je zatvoriti prilaze svom golu, ali je isto tako znala odigrati ludu utakmicu poput one protiv Udinesea (5:3).

U njegovoj momčadi teško je bilo izdvojiti jednog igrača. Veliki posao su obavljali svakako Briegel i Domenico Volpati koji su bili iza leđa sjajnog veznjaka Di Gennara koji je opet loptama hranio Elkjaera i Giuseppea Galdersija. Prvi je postigao osam, drugi jedanaest golova, Briegel je dodao devet.

- Znate kada smo počeli razmišljati o naslovu. Kada je u klub stigao Emiliano Mascetti na mjesto sportskog direktora. Grupa igrača je bila na dočeku Nove godine sa suprugama i djevojkama. Onda je tamo neko od igrača, čini mi se Fanna, to su mi par dana kasnije rekli rekao kako možemo uzeti scudetto. Tada sam u svlačionici održao govor: „Ljudi, i ja počinjem vjerovati, ali moramo ostati ponizni. O tome nećemo pričati u javnosti. I uspjeli smo.

Ponizan do kraja

Vodio je još Bagnoli Genou (do polufinala Kupa UEFA),  Inter nakon Verone, spominjao se i kao trener Milana, ali sve je ostalo na tome. U 59. godini njegova fudbalska karijera je završena.

- Gianni Brera (najutjecajnije talijansko nogometno pero), me predložio Berlusconiju, ali me on nije uzeo jer je tvrdio da sam komunista. Godinama kasnije sam  ponavljao, nisam komunist, uvijek sam se definirao kao apolitičan. Na izborima jesam glasao za socijaliste, jer sam vjerovao svom ocu koji je socijalist, pojasnio je jednom prilikom Bagnoli koji je znao poslije utakmice otići sa stadiona na sporedna vrata. Rekao bi da vježba da bude spreman kada dođu teška vremena...