Tri trofeja koja je osvojio u svojoj karijeri možda najbolje ne oslikavaju karijeru Radomira Antića koji će ostati upamćen prije svega kao dobar igrač Partizana i Lutona te trener koji je vodio tri najveća španjolska kluba, Real, Atletico Madrid i Barcelonu.

Ljubitelji nogometa, a posebno navijači Atletico Madrida pamte sezonu 1995.-96. kada je osvojena dupla kruna.

Partizan i Luton važne stanice u igračkoj karijeri

Igračku karijeru je počeo u ekipi Slobode iz Užica gdje su se njegovi roditelji preselili kada je imao šest godina. Otac Jovo Antić bio vojno lice, pa se Radomirova obitelj često selila.

Nakon Užica, sljedeća stanica u igračkoj karijeri bio je Partizan. Odigrao je više od 180 utakmica za Partizan s kojim je bio prvak 1976. godine.

''Radomir i ja smo rođeni tri kilometra jedan od drugog, on u Žitištu, ja u Lazarevu. Gotovo u isto vrijeme smo i došli u Partizan Igrali smo zajedno, surađivali smo na terenu odlično. Bili smo veliki prijatelji. Kasnije, kada sam postao prvi trener, uzeo sam ga za pomoćnika. Odmah se vidjelo da je izrazito talentiran za trenerski posao'', sjeća se jedan od njegovih suigrača Nenad Bjeković.

''Partizan je moja prva velika stanica u karijeri. Ponosan sam na period proveden u klubu u kojem sam također ispisivao njegovu povijest. U Beogradu sam osnovao i obitelj, dijelio lijepe i manje lijepe trenutke sa Partizanom'', istaknuo je jednom prilikom Antić koji su prijatelji oslovljavali s Antara.

Sa stadiona JNA Antić prvo odlazi u Fenerbahce, pa Zaragozu, a igračku karijeru je završio u Lutonu. Tamo je proveo tri sezone pa iako je bio defanzivac, uspio je postići deset golova.

Sa Lutonom je uspio izboriti ulazak u tadašnju prvu ligu, u kojoj su sljedeće sezone opstao zahvaljujući golu koji je postigao baš Antić protiv Manchester Cityja u gostima. U to vrijeme Antić je bio jedini stranac u ovoj momčadi.

''To je gol koji je sasvim sigurno obilježio moju igračku karijeru. To je jedan od mojih najdražih golova i detalja u cijeloj karijeri, pored duple krune s Atleticom i gola Galatasarayu'', godinama kasnije je pričao Antić.

Real prvi veći izazovi u karijeri

Antić se 1985. vratio u Partizan, kao pomoćni trener, prvo Nenadu Bjekoviću, zatim i Fahrudinu Jusufiju. Humsku je napustio 1988, nakon čega slijede godine u Španjolskoj.

Zaragoza je bila prvi klub, u debitantskoj sezoni na klupi ove momčadi izboren je Kup UEFA.

A onda je uslijedio poziv Real Madrida. U ožujku 1991. godine sjeda na klupu kraljevskog kluba čiji su dres u to vrijeme nosili Buyo, Chendo, Hierro, Butragueño, Hugo Sanchez.

Naslijedio je Afreda di Stefana u trenutku krize koja je tresla ovaj veliki klub.

U šest utakmica Real nije ostvario niti jednu pobjedu, Antić u tri prve tri utakmice uspijeva uzeti jedan bod, ali je nekako doveo momčad do trećeg mjesta na tablici.

Na početku naredne sezone krenuo je slagati momčad, tu su sada već bili Prosinečki i Luis Enrique.

Ipak, tadašnji predsjednik kluba Mendoza nekako je previše vjerovao Leo Beenhakkeru koji je kao direktor prvo smijenio Antića pa onda i preuzeo mjesto trenera. Real je imao sedam bodova prednosti kao prvoplasirana momčad u tom trenutku, ali je to prokockao Nizozemac.

''Sjećam se kada sam otišao iz Reala. Poslije smjene bio sam miran, znao sam da mogu voditi i najveće klubove. Real je bio u problemima nakon toga, problemima koje su napravili ljudi koji su mene smijenili'', pričao je Antić koji je nastavio svoj posao u daleko manje atraktivnom Ovidu. Prvo je izborio opstanak, a onda momčad učvrstio u sredini tabele.

Sa Atleticom dupla kruna

Ponuda kontraverznog Jesusa Gila se ne odbija, Antić preuzima Atletico Madrid. Atletico koji su poprilično mučio sezonu ranije.

Međutim, Antić je polako počeo graditi i slagati momčad. Doveo je golmana Molinu, Fresnedosa, Biaginija, Coreu, Pantića, Peneva. Već u prvoj sezoni osvojen je naslov prvaka, Kup, briljirao je Bugarin Penev, Pantić je zabio gol Barceloni u finalu Kupa, tu su bili Simeone, pa tada sjajni Caminero, Kike.

Naredne sezone su izgubili korak u prvenstvu, dok su u Ligi prvaka eliminirani u četvrtfinalu od Ajaxa iako su vrlo lako mogli do polufinala.

Treća sezona je nekako bila najslabija u prvenstvu. Nakon poraza u polufinalu Kupa UEFA od Lazija, u prvoj utakmici na domaćem terenu, Gil je smijenio Antića.

''Nije bilo nimalo lako voditi Atletico, prije mene Gil je promijenio deset trenera u tri godine. Sjećam se da je jednom ušao u našu svlačionicu i pogledao moju tablu sa svim detaljima pripreme utakmice. Pitao me je: "Što je to? Nisam ovo vidio u životu". Rekao sam mu naravno, jer nikada nije bio u svlačionici Radomira Antića.

Kako je njega na klupi Real Madrida naslijedio jedan Nizozemac, tako je on drugog Louisa Van Gaala početkom 2003. zamijenio u Barceloni.

Iako je klub napustio već narednog ljeta, to nije bilo zbog loših rezultata, nego izbora novog predsjednika Joana Laporte koji je sa sobom donio velike promjene koje su uključivale i promjenu trenera.

U Barceloni preporodio Xavija

Bez obzira na to, u Barceloni je napravio dobar posao "za kasnije" guranjem Xavija sa pozicije zadnjeg veznog više u sredinu. Prvi je dao pravu šansu mladićima poput Victora Valdesa i Andresa Inieste.

Sva tri igrača postala su ključne karike ekipe u narednom desetljeću, najuspješnijem u povijesti kluba. Momčad Barcelone je preuzeo kada je ova bila tek na 15. mjestu, završili su na kraju kao šesti, što je bilo dovoljno za odlazak u Kup UEFA.

Na taj način je Barcelona ostala jedini klub koji je od početka odigravanja europskih kupova, 1955./56., kada se odigrao prvi Kup prvaka i Kup velesajamskih gradova, baš svake sezone nastupila barem u jednom od europskih natjecanja.

Posljednji rezultat je Antić napravio tamo gdje je vrlo vjerojatno bilo najteže. Srbiju je odveo na Svjetsko prvenstvo 2010. godine, iz skupine u kojoj su bili Francuska, Austrija, Rumunjska. Srbija je bila prva, ali na Svjetskom prvenstvu nije prošla prvi krug iako je bila blizu. Nakon reprezentacije Antić je radio u Kini, ali od 2016. godine trenerski nije bio aktivan.

''Nogomet za mene nije bio samo šutiranje lopte. Uvijek je bio prilika da pokažeš svoje vrline i mane. Meni je mnogo pomoglo i školovanje na Fakultetu za fizičku kulturu koje mi je dalo određenu prednost u odnosu na neke druge. Nogomet je živa stvar koja zaista diše, zato nikada nisam robovao sustavima'', rekao je jednom prilikom trener koji je je Španjolskoj za sva vremena zaradio nadimak Mister.