Sam koji je ostao sam u magli

Na Božić 1937. godine dogodila se jedna od najneobičnijih situacija u povijesti engleskog nogometa. Glavni akter ove nezaboravne priče bio je Sam Bartram, legendarni golman Charlton Athletica, koji je postao protagonist događaja koji se i danas prepričava s osmijehom na licu. 

Tog božićnog dana, više od 41.000 navijača okupilo se na stadionu Stamford Bridge kako bi pratili prvenstveni susret između Chelseaja i Charlton Athletica. Utakmica je tekla uobičajenim tijekom, a rezultat je bio 1-1 kada se nad londonskim stadionom počela spuštati gusta magla. Oko 61. minute susreta, magla je postala toliko gusta da je sudac bio primoran prekinuti utakmicu. Svi igrači napustili su teren - svi osim jednog. Sam Bartram, koji je te sezone bio u vrhunskoj formi, ostao je na svojoj poziciji, nesvjestan da je utakmica prekinuta.

U svojoj autobiografiji, Bartram je kasnije opisao taj nesvakidašnji trenutak:

"Ubrzo nakon početka, magla se počela brzo zgušnjavati na drugom kraju terena, prolazeći pokraj Vica Woodleyja na Chelseajevom golu i polako se približavajući prema meni. Sudac je zaustavio igru, a zatim, kada se vidljivost nakratko poboljšala, ponovno je pokrenuo."

Bartram je nastavio stajati na golu, uvjeren da njegova ekipa dominira utakmicom u protivničkoj polovici. Šetao je svojim golmanskim prostorom, ponosan što Chelsea ne uspijeva doći do njegovog gola. Tišina koja je zavladala stadionom nije mu bila sumnjiva - pripisao ju je dominaciji svojih suigrača.

Nakon gotovo 15 minuta, kroz gustu maglu u jednom trenutku se pojavio  policajac koji nije mogao vjerovati svojim očima. "Što zaboga radite ovdje?" upitao je začuđeno. "Utakmica je prekinuta prije četvrt sata. Teren je potpuno prazan!"

Kada je Bartram konačno pronašao put do svlačionice, zatekao je svoje suigrače već okupane i presvučene, kako se smiju njegovoj nesvakidašnjoj avanturi. Ova anegdota postala je jedna od najpoznatijih priča engleskog nogometa, a Sam Bartram, koji je kasnije postao jedna od najvećih legendi Charlton Athletica s rekordnih 623 nastupa za klub, ostao je upamćen ne samo po svojim briljantnim obranama, već i po ovom jedinstvenom božićnom događaju.

Ova priča definitivno dočarava suštinu igre – strast, ekscentričnost i nepokolebljivu posvećenost onih koji su joj posvetili život. Bartramova nesvjesna samoća na terenu, njegova zbunjenost i naknadna zabava njegovih suigrača doprinijeli su trajnoj privlačnosti ovog jedinstvenog trenutka u povijesti nogometa

Usprkos njegovom neospornom talentu, Bartram nikada nije igrao u reprezentaciji Engleske, što mu je osiguralo status "najboljeg golmana koji nikada nije igrao za Englesku". Ovaj izostanak u nacionalnom sastavu ostaje jedna od velikih nepravdi engleskog nogometa, s obzirom na to da su njegovi nastupi često bili ništa manje nego spektakularni. Bartram je igrao do 42. godine, postavivši rekord Engleske fudbalske lige s 500 ligaških nastupa.

Čak i u sumraku svoje karijere, zadržao je visoke standarde; 1954. godine, u dobi od 40 godina, bio je drugoplasirani u prestižnom izboru za nogometaša godine, što je dokaz njegovog trajnog kvaliteta i utjecaja na igru.