Rekordi, titula i jedna lopta

Jedna lopta je obično izraz koji se koristi u košarci, tenisu, rukometu. U nogometu? Može također, ali ne u tolikoj mjeri. Ipak, jedna lopta je obilježila nogomet u BiH na europskoj sceni u godini iza nas.

Blizu, jako blizu

Jedna lopta koja je srušila snove navijače Zrinjskog i poništila velika očekivanja sportske javnosti da napokon jedan klub s ovih prostora nađe svoje ime u kuglicama prilikom ždrijeba grupne faze nekog takmičenja. Jedna lopta koja je došla u Bratislavi nakon dva centaršuta i dva dodavanja glavom na nogu Eric Ramirez, onako kako mu vjerojatno više nikada neće doći. Koji će zabiti onako kako vjerojatno neće nikada kao što je tog 25. kolovoza, samo 60-tak sekundi prije kraja drugog produžetka. Ali to je sport, to je nogomet, svejedno.

Zrinjski je bio blizu, strašno blizu, najbliže od svih klubova iz BiH i ostaje samo pitanje, hoće li se opet jedna takva prilika ukazati. Jer tko zna, kakvi su planovi UEFA-e, koliko će i kakve mogućnosti i prilike imati klubovi iz zemalja kao što je BiH.

Rekordima do naslova

I opet bez obzira na to, godina koja je iza nas će svakako biti jedna od najboljih u povijesti Zrinjskog, bez obzira na to što je to jedna od sedam titula prvaka, međutim način na koji je osvojena, ipak je potpuno drugačiji. Zrinjski je sezonu zaključio s 84 osvojena boda, uz samo jedan poraz i 84,8 posto osvojenih bodova što do sada nitko nije napravio u domaćem prvenstvu. Razlika između prvog i drugog na tabeli je bila 27 bodova. Poređenja radi, posljednja tri kluba na tabeli (Sloboda, Radnik, Rudar) su zajedno osvojili dva boda više od Zrinjskog. Momčad je zabila 74 gola, ostvareno je 26 pobjeda, Bilbija je u 33 kola postigao isto toliko golova. I na kraju došao do brojke ukupno 133.

Teško ponovoljivo

Rekord za rekordom, realno teško ponovljiva sezona. Iako bi taj imperativ s rekordima prije nastavka ove sezone bi trebao ostati negdje sa strane. Za momčad se nije bilo lako vratiti nakon Bratislave, posebno jer je brojka neodigranih utakmica bila velika. I još uvijek je ostala jedna manje. U tom "prešaltavanju" iz Europe na domaće terene od kojih su neki bili poprilično kritični Zrinjski se opet vratio do prvog mjesta.

Novi trener, novi sustav...

Međutim, sada je situacija nešto drugačija. Otišao je Jakirović došao novi trener Rendulić, vjerojatno idu i određene promjene u igračkom kadru, sustavu i načinu igru. Za takve stvari je potrebno vrijeme, ostaje pitanje koliko će ga biti potrebno aktualnim prvacima. Jer svoju priliku čekaju Široki Brijeg i Borac. Podsjećamo, Zrinjski je prošle sezone nakon 18 odigranih utakmica imao 45 bodova, deset više od Tuzla Cityja. Ipak, jesenji dio sezone je bio poprilično čudan. neočekivano izjednačen. Godina je bila poprilično naporna, čak se malo u finišu sezone osjetilo i nervoze u redovima vodećeg sastava lige. Što je opet donekle i razumljivo s obzirom na broj odigranih utakmica.

Novi trener najavljuje borbu na dva fronta, najavljuje " krv, znoj i suze". Zrinjski ima kvalitetu, iskustvo, rutinu pobjeđivanja, tri stvari koje bi trebale biti dovoljne za još jednu dobru sezonu. Koliko dobru vidjet ćemo za par mjeseci.