"Prosio sam za hranu, govorili mi da sam klošar, droga mi je uzela prijatelje"
U velikoj ispovijesti za UOL Esporte prepričao je Raphinha koji je put morao prijeći do dresa katalonskog giganta, kakve je sve prepreke u životu prešao, kakvim je sudbinama svjedočio...
"Moram vam reći istinu. Vrlo je komplicirana i niti malo lagana. Nekome tko je rođen u takvoj zajednici, poput mene, teško je ostati usredotočen. Ja sam iz Restinge (četvrti u južnoj zoni Porto Alegrea). Teško je slijediti svoj put i ne skrenuti s njega u takvom okruženju.
Neke prilike se pojave, loše prilike, a ima ih puno. Obećavaju lakši način zarade. I tu se ljudi gube. Nikada nisam skrenuo s puta, ali sam svjedočio i hodao uz ljude koji su se gubili i izgubili svoje bitke. Nažalost, postoje trenuci kada se ljudi koji nemaju jak fokus, obitelj za podršku, izgube", počinje svoju priču Raphinha.
"U ovakvim vremenima izgubio sam mnogo prijatelja zbog svijeta kriminala, zbog trgovine drogom, prijatelja koji su igrali i do deset puta više od mene, koji su mogli biti u velikom svjetskom klubu, koji su bili i bolji od mene, puno bolji.
Imati ove primjere u blizini bio je važan čimbenik u održavanju mog fokusa. Znao sam što želim od malih nogu, biti nogometaš. Postizanje ovog cilja velika je žrtva, ali moja je ambicija bila još veća. Nisam odstupio niti sam odustao. Ako se danas govori o mojoj "magiji" u nogometu, ja kažem... ovo je prava magija."
Nije imao tako tešku situaciju kao neki njegovi prijatelji. Znamo kakav je standard života u Brazilu i koliko je ljudi loše situirano, ne samo po favelama, nego i u boljim kvartovima u gradovima diljem Brazila.
"Bilo bi nepravedno reći da sam u životu bio gladan jer mojim roditeljima nikad nije nedostajalo hrane kod kuće. Ipak, nakon treninga bih stajao na ulici i tražio da mi kupe nešto za jelo ili grickalicu. Neki bi mi pomogli, drugi bi me odmah prozvali klošarom.
I nisam mogao ništa učiniti nego čekati autobus da me odveze kući kako bih mogao nešto pojesti. Tada sam imao između 12 i 14 godina."
