Barbarez u autobiografiji otkrio kako je napustio Mostar: Nisam znao da se neću tako brzo vratiti kući

Torba s nešto odjeće, avionska karta za Njemačku i put bez povratka kakav je planirao. Sergej Barbarez u prosincu 1991. napustio je rodni Mostar ne sluteći da će se njegov život zauvijek promijeniti. Planirani božićni posjet rodbini pretvorio se u početak nogometne karijere koja ga je dovela do vrha njemačkog nogometa, a danas i do klupe reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Autobiografija izbornika BiH pod naslovom Kreisläufe – Wie ein Krieg mein Leben veränderte (Krugovi – Kako mi je rat promijenio život), koju je napisao u suradnji sa Sebastianom Wolffom, sportskim novinarom iz Hamburga, donosi dosad nepoznate detalje iz njegova života. Knjiga je privukla pozornost njemačkih medija, koji prenose dijelove o njegovim nogometnim počecima, dolasku u Njemačku te posljednjoj sezoni u HSV-u i pregovorima o novom ugovoru.

Barbarez je još ranije osjetio potrebu ispričati svoju životnu priču, bez uljepšavanja i skrivanja teških trenutaka.

"Godinama u sebi nosim želju da ispričam svoju priču. Svoju cijelu priču. O počecima. O zaobilaznim putevima i pogrešnim skretanjima. O neočekivanim preokretima koji su zauvijek promijenili moj život. O trenucima koji su me oblikovali, stavljali pred izazove i ponekad dovodili do samih granica. To je priča o boli, ponosu i iznad svega dubokoj zahvalnosti. To je moja priča. Sa svim svojim usponima i padovima. Bez uljepšavanja. Iskreno. Iz dubine srca“, napisao je Barbarez.

Odlazak iz Mostara koji mu je promijenio život

Datum 21. prosinca 1991. godine Barbarez nikada neće zaboraviti. Tada 20-godišnji nogometaš planirao je božićne i novogodišnje blagdane provesti kod rodbine u Hannoveru, a nakon dva tjedna vratiti se kući. No, njegov otac Ljubo imao je drukčiji plan, o kojem Sergej gotovo ništa nije znao.

Otac ga je, zajedno s Anom, njegovom tadašnjom djevojkom, a danas suprugom, starim Golfom "kecom" odvezao iz Mostara do sarajevske zračne luke.

Putovanje je proteklo u neobičnoj atmosferi. Otac je malo govorio, a Barbarez je osjećao da nešto nije u redu, iako nije postavljao pitanja. Nedavno je potpisao svoj prvi ugovor s Veležom i odslužio vojni rok, pa nije mogao ni zamisliti da se u rodni grad neće tako brzo vratiti.

U autobiografiji se prisjetio prizora sa sarajevskog aerodroma, na kojem su brojni ljudi pokušavali napustiti zemlju.

"Kad se sjetim tog dana koji mi je promijenio život, osjećam vrevu i užurbanost posvuda oko sebe, uznemirene ljude koji su htjeli napustiti našu domovinu. Posebno majke sa svojom djecom, koje su sa sobom imale malo više od mene. Strah im je sjao u očima, a plač beba probijao mi je um poput sirena. Krici koji su mi i danas u glavi“, piše Barbarez.

Rat u bivšoj Jugoslaviji tek je ulazio u novu, tragičnu fazu, a posljedice koje će ostaviti na milijune ljudi tada su se tek počele nazirati.

"U ratu je bilo gotovo 100.000 mrtvih; dva milijuna ljudi pobjeglo je iz svoje zemlje. Bio sam jedan od njih. Samo to tada nisam znao“, prisjetio se Barbarez.

Jedan od posljednjih redovitih letova iz Sarajeva

Barbarez u knjizi opisuje kako u tom trenutku još nije u potpunosti razumio politička i vojna zbivanja u raspadajućoj Jugoslaviji. Odlazak je doživljavao kao privremeno putovanje, ne znajući da će mu upravo ono otvoriti vrata sasvim novog života.

"Zapravo sam uhvatio jedan od posljednjih redovitih letova tadašnje jugoslavenske zrakoplovne kompanije JAT iz Sarajeva. Išao je u Hamburg, od svih mjesta, moj sadašnji dom“, napisao je Barbarez.

Iz Hamburga je potom automobilom otišao do Hannovera, gdje ga je čekala rodbina. Ondje se trebao zadržati samo tijekom blagdana, no ubrzo se pojavila prilika koja će promijeniti tijek njegove karijere.

U Hannoveru počela nogometna priča

Kako je ispričao za njemački list Neue Presse, posebno pamti 4. siječnja 1992. godine. Tog je dana sa svojim ujakom šetao kroz šumu Eilenriede, a njihova je ruta vodila prema trening-centru Hannovera 96.

Barbarez nije znao da je njegov ujak već dogovorio probni trening za mladog nogometaša iz Mostara. Trener Hannovera 96 u to je vrijeme bio Frank Pagelsdorf, s kojim će Barbarez kasnije ponovno surađivati u Union Berlinu, Hansi Rostocku i HSV-u.

Mladi nogometaš prvi se put susreo s umjetnom travom i ostavio dobar dojam. Dobio je priliku ostati u klubu, iako u početku nije ni razmišljao o tome da Njemačka postane njegov novi dom.

Nakon razgovora njegova oca i ujaka postalo je jasno da će ipak ostati. Odluku je lakše prihvatio nakon telefonskog razgovora s ocem Ljubom, a dolazak Ane u Hannover dodatno mu je olakšao prilagodbu na novu sredinu.

Barbarez je najprije igrao za drugu ekipu Hannovera 96, a potom dobio priliku i u prvoj ekipi. Upisao je 18 nastupa, osam puta bio u početnoj postavi i postigao dva pogotka. Nakon Hannovera, koji se tada natjecao u drugoj njemačkoj ligi, karijeru je nastavio u Union Berlinu, tadašnjem niželigašu.

Put koji je započeo kao privremeni odlazak od kuće tako se pretvorio u nogometnu karijeru koja će ga odvesti do Bundeslige i statusa jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih nogometaša svoje generacije.

U Njemačku sam otišao na početku rata

Danas, s vremenskim odmakom, Barbarez svoj odlazak iz Mostara promatra iz drukčije perspektive. Svjestan je da je rat odredio sudbinu brojnih obitelji, a da je njemu odlazak u Njemačku, iako tada nije bio svjestan njegovih posljedica, otvorio put prema životu koji je izgradio.

"Godine 1991. napustio sam svoju zemlju i otišao u Njemačku. Zvuči nevjerojatno jer je moja domovina toliko propatila i jer i danas, kada izađem iz hotela naše reprezentacije u Sarajevu, na pročeljima kuća još vidim rupe od metaka. Ali u Njemačku sam otišao na početku rata i toj životnoj prekretnici dugujem život u kojem sam postao sretan“, napisao je Barbarez.

Danas se nalazi na čelu reprezentacije Bosne i Hercegovine, a u toj ulozi svoj odnos prema domovini doživljava i kao priliku da joj uzvrati dio onoga što mu je život pružio.

"Sada želim nešto vratiti. I ovdje, više nego ikada prije, osjećam da to mogu učiniti. Barem mali dio sreće koju sam pronašao“, poručio je Barbarez.

Njegova priča tako nije samo priča o nogometnom uspjehu, nego i o odlasku koji nije planirao, obitelji koja je donijela teške odluke te novom životu započetom u trenutku kada još nije mogao znati što ga čeka. Danas, kao izbornik reprezentacije BiH, Barbarez se želi odužiti zemlji iz koje je krenuo na put koji mu je zauvijek promijenio život.