Na današnji dan prije točno 35 godina hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu utakmicu od stjecanja nezavisnosti. Protivnik je bila selekcija SAD koja je samo par mjeseci ranije nastupala na Svjetskom prvenstvu. Tada je još uvijek Hrvatska službeno bila u Jugoslaviji, nije bila proglašena samostalnost, pa je iz toga razloga realizacija projekta bila puno teža.
Ante Pavlović tada je bio generalni sekretar Fudbalskog saveza Jugoslavije, a delegat za sigurnost u nacionalnom savezu bio je general Jovo Popović i o utakmici se raspravljalo na sjednici Izvršnog odbora u Beogradu. Predstavnici HNS su pronašli "rupu" u statutu FSJ-a, po kojoj je sama organizacija definirana kao savez udruženih saveza, da svako ima svoj subjektivitet i da je po tome Hrvatska igrala prijateljsku utakmicu s Indonezijom 1956. godine u Zagrebu.
"Mi smo u Zagrebu razgovarali s vrhunskim pravnicima i došli smo do toga da u statutu FSJ stoji da je to udruženje saveza Hrvatske, Slovenije, BiH i tako dalje. Srebrić mi je šapnuo da je Hrvatska 1956. godine igrali protiv Indonezije. I mi smo se za tu točku ulovili. Ja sam smireno to predstavio, tamo je bio general Jovo Popović, a ja govorim kako će se igrati protiv SAD u Zagrebu. Sve to sada izgleda nestvarno", prisjetio se Mladen Vedriš.
Ključni čovjek za realizaciju susreta bio je biznismen Jure Klarić koji je osigurao 90.000 dolara sredstava kako bi osigurao dolazak reprezentacije SAD-a u Zagreb. Izbornik reprezentacije Hrvatske bio je legendarni Dražen Jerković.
Na raspolaganju je imao 14 igrača, s tim da su dres reprezentacije Hrvatske nosili Kujtim Shala u početnoj postavi i Gregor Židan koji je bio na klupi. Hrvatska je nastupila u sastavu Ladić – Vulić, Čelić, Dražić, Kasalo – Peršon, Shala, Kranjčar, Cvjetković – Asanović, Mlinarić. Amerikanci koje su sedam dana ranije gostovali u Poljskoj, na Maksimiru su bili u postavi Meola – Trittschuch, Balboa, Armstrong, Fraser – Banks, Harkes, Eichmann, Krumpe – Murray, Vermes. Njih je predvodio Bob Gansler. Hrvatska je slavila 2-1, strijelci su bili Aasanović i Cvjetković, za Amerikance Troy Dayak.
"Ministarstvo vanjskih poslova nam je bilo na usluzi. Bojali smo se provokacija, ali s druge strane znali smo su i svjesno da igramo s Amerikacima. Ta jedna sigurnost je bila super, znate koliko bi neugodno odjeknulo da se nešto dogodilo. Bio je to jedan veliki korak za hrvatski nogomet" kaže Vedriš.
Zanimljivo, samo par sati ranije, istog dana u dalekom Simferopolu, tadašnjem Sovjetskom Savezu igrala se revanš utakmica finala Europskog prvenstva U21. Okosnicu te mlade reprezentacije su činili igrači iz Hrvatske Panadić, Boban, Jarni, Prosinečki, Bokšić, Šuker, Petrović.
Hrvatska je do kraja 1990. godine odigrala prijateljsku utakmicu protiv Rumunjske na Kantridi, nakn toga su uslijedili susreti protiv Slovenije (1991), tri protiv Australije na turneji 1992. godine, pa iste prijateljska protiv Meksika na Maksimiru. 1993. godine je odigrana jedna (Ukrajina), prije nego što će Hrvatska službeno krenuti u kvalifikacije za Euro 1996. godine.
