Dovoljno je nekoliko minuta

Prije dva tjedna žalio sam se da je Zrinjski postao dosadan. Nakon Radnika tražio sam da ponovno bude dosadan. A onda je došla Grbavica, gdje je Simon Rožman pokazao da se jedan od najvećih derbija bh. nogometa može riješiti za pet minuta.

Pet minuta. Toliko je trebalo Zrinjskom da utakmicu koja je trebala biti ozbiljan ispit pretvori u ponižavanje domaćina. I to na Grbavici, stadionu na kojem se bodovi nikada nisu osvajali bez muke.

Željezničar se prvih pola sata još nekako držao. Domaći su pokušavali parirati, imali svoje trenutke i barem ostavljali dojam da gledamo derbi. A onda je Antonio Ivančić u 34. minuti uhvatio volej s više od dvadeset metara i zabio golčinu.

Dok se Grbavica još oporavljala od prvog šoka, Bilbija je asistirao Iliću za drugi pogodak. Tri minute poslije Mario Ćuže poslužio je Bilbiju i već je bilo 0:3.

U pet minuta Željezničar je od protivnika koji je koliko-toliko parirao postao statist na vlastitom terenu.

I ono što je za domaće možda najgore, Zrinjski se za takav rezultat nije morao posebno namučiti. Nije bilo velike drame ni neizvjesnosti do posljednjih minuta. Tri brza pogotka i pitanje pobjednika bilo je riješeno.

U drugom dijelu Petar Mamić dodao je četvrti, a sudac Luka Bilbija odlučio je da nadoknada nije potrebna. Teško da mu je itko na Grbavici zbog toga zamjerio.

Jedanaest pobjeda, a Borac i dalje za vratom

Ipak, četiri gola Željezničaru na njegovu terenu možda nisu ni najimpresivnija stvar koju je Zrinjski napravio ove sezone.

Jedanaest pobjeda u dvanaest kola. Trideset tri boda.

Nikada nitko u povijesti Wwin lige nije imao takav početak. Rožmanova momčad ruši rekorde, pobjeđuje gotovo sve pred sobom i iz tjedna u tjedan podiže očekivanja.

A onda pogledaš ljestvicu.

Borac zaostaje samo pet bodova i ima utakmicu manje.

Pet bodova! Nakon jedanaest pobjeda u dvanaest utakmica!

Čovjek bi pomislio da ćeš s takvim učinkom već imati ozbiljnu prednost pred konkurencijom, ali Banjalučani ne posustaju. Dobiju li svoju zaostalu utakmicu, približit će se na samo dva boda.

Najbolji primjer stigao je iz Zenice. Borac je dva puta bio u rezultatskom zaostatku i oba se puta vraćao. Nisu se predavali ni kada je izgledalo da bi mogli ostati bez bodova, a upravo takve utakmice pokazuju zašto ih Zrinjski još nije uspio ostaviti iza sebe.

Prvenstvo se igra i izvan travnjaka

Naravno, u našem nogometu odavno nije dovoljno pratiti samo ono što se događa na terenu. O sudačkim kriterijima i odlukama Saveza moglo bi se pisati gotovo nakon svakog kola. A kad se ista pitanja godinama ponavljaju, teško je očekivati da će navijači preko svega jednostavno prijeći.

Posebno kada je riječ o Borcu, čije uspjehe redovito prate i rasprave o suđenju te odnosu nogometnih institucija prema klubovima. Banjalučani imaju kvalitetnu momčad, ali teško je ignorirati ni činjenicu da se oko njihovih utakmica često otvaraju neka druga pitanja.

Ipak, Zrinjski se trenutačno ne mora previše baviti onime što se događa na drugim terenima. Rožmanova momčad ima jednostavniji način borbe protiv svega što može utjecati na prvenstvo. Pobjeđuje.

I to toliko često da je postavila rekord koji nitko prije nje nije uspio dosegnuti.

Može se raspravljati o sucima, odlukama Saveza i svemu ostalome, ali jedanaest pobjeda u dvanaest kola ne može se osporiti. A nastavi li Zrinjski ovim tempom, možda će ove sezone i oni koji su naviknuli tražiti prednost izvan travnjaka ostati bez načina da sustignu Mostarce.

Sljedeće je Sarajevo

Naravno, daleko je kraj sezone. Pet bodova prednosti uz utakmicu više nije razlog za slavlje, pogotovo kada je Borac pokazao da se neće lako predati.

Ali Zrinjski je u prvih dvanaest kola napravio gotovo sve što se od njega moglo tražiti. Igra, pobjeđuje, ruši rekorde, a posljednjim nastupom pokazao je da mu ni gostovanje na Grbavici ne predstavlja problem kakav se očekivao.

Sljedećeg vikenda dolazi Sarajevo.

Još jedan derbi, još jedan ozbiljan ispit i prilika da Rožmanova momčad nastavi niz koji je već ušao u povijestWwin lige.

Prije dva tjedna pisao sam da je postalo dosadno. Nakon Radnika poželio sam da se dosada vrati. Poslije Grbavice nemam ništa protiv toga da potraje.

Jer ako jedanaest pobjeda u dvanaest kola nije dovoljno da se odlijepiš od Borca, pitanje je koliko će ih još trebati.

A možda će upravo to biti najveća snaga ovog Zrinjskog. Da nastavi pobjeđivati toliko uvjerljivo da na kraju ni sudačke odluke, ni potezi Saveza, ni bilo što drugo izvan terena ne mogu promijeniti rasplet prvenstva.

Sve Dujine komentare pročitajte OVDJE.