Ostavimo se kalkulacija i vračeva - Hrvatska može sve riješiti na terenu

Kada je u prosincu obavljeno izvlačenje skupina Svjetskog prvenstva i raspored utakmica, mnogi su utakmicu protiv Gane u posljednjem kolu skupine vidjeli kao onu koja će o nečemu odlučivati.

Iako je živjela nada kako bi se moglo nešto uzeti u tom prvom kolu protiv Engleza, što bi u zbroju s tri boda protiv Paname dalo malo zraka pred posljednje kolo, to se ipak nije dogodilo, pa Hrvatska u dvoboj protiv Gane ulazi s imperativom osvajanja barem boda.

Kalkulacije su razne, neke kombinacije govore kako bi i ova trenutačna tri boda na kontu mogla biti dovoljna za "tanki" prolaz, ali sve i da se taj matematički poučak prihvati kao valjan, bilo bi to slično ocjeni "dovoljan" koju neki učenik dobije samo na smilovanje profesora, a Hrvatska se ne bi smjela moliti za milost.

Imaju imena, imaju i povijest

Gana je jedna od najzvučnijih reprezentacija koje dolaze s afričkog kontinenta, a tijekom godina dali su bezbroj poznatih imena koji su igrali važne uloge u europskim klubovima poput Asamoaha, Muntarija, Boatenga, Essijena i mnogih drugih. 

Do onog senzacionalnog nastupa Maroka na prethodnom Svjetskom prvenstvu gdje su u borbi za broncu poraženi od Hrvatske, Gana je bila vlasnik najboljeg rezultata neke afričke reprezentacije na Mundijalu.

Sjetit ćemo se tog četvrtfinala protiv Urugvaja u kojem je Gyan Asamoah imao penal za polufinale nakon Suarezove obrane rukom, ali je promašio, pa su "Crne zvijezde" poražene nakon izvođenja jedanaesteraca i ostale bez polufinala.

Predvodio ih je tada s klupe Milovan Rajevac, a praksa srpskih trenera započela je tamo još 2004. godine s Ratomirom Dujkovićem koji ih je i odveo na prvi Mundijal u njihovoj povijesti 2006. godine kada su u osmini finala ispali od Brazila.

Zanimljivo je da, iako su boje zastave crvena, žuta i zelena, Gana igra u prepoznatljivim bijelim dresovima. Razlog za to je politički projekt prvog ganskog predsjednika Kwamea Nkrumaha, koji je bio fasciniran madridskim Realom, a želio je da potpuno bijela podloga istakne veliku crnu zvijezdu na prsima.

Foto: AFP / Dres Gane

Odlični pojedinci, iskusan trener, ali nešto nedostaje?          

Današnja reprezentacija Gane na papiru djeluje odlično, a predvodi ih definitivno njihovo najveće ime – Antoine Semenyo. Igrač Manchester Citya koji se afirmirao sjajnim igrama u Bournemouthu bit će najveća prijetnja Vatrenima u ovom dvoboju.

Tu su još "iskusnjare" Thomas Partey, Inaki Williams i Jordan Ayew, a s klupe ih predvodi Carlos Queiroz, iskusni Portugalac koji je kao najdugovječniji izbornik Irana tu reprezentaciju odveo na tri uzastopna Mundijala.

Queiroz je na klupi Gane zamijenio Otta Addu, još jednog legendarnog ganskog bivšeg igrača, nakon niza loših rezultata u prijateljskim utakmicama pred Mundijal.

Foto: FIFA via Getty Images / Carlos Queiroz i Antoine Semenyo

Queiroz je preuzeo klupu Gane sredinom travnja te je u kratkom roku uspio organizirati čvrstu i discipliniranu momčad. Gana se s četiri boda nalazi na pragu plasmana u sljedeći krug, a Queiroz je nakon sjajnih nastupa naglasio kako navijači mogu očekivati da će Gana napraviti značajan iskorak na ovom turniru.

Pod vodstvom ovog portugalskog stručnjaka Gana baš ne uživa igrati s loptom, tako je bilo u prijateljskim utakmicama, a tako je i u prve dvije utakmice Svjetskog prvenstva. Protiv Paname su loptu u svom posjedu imali tek 38% vremena, a protiv Engleske samo 21%.

No, ono gdje su opasni su brze kontre preko izuzetno fizički pripremljenih krilnih igrača, ponajviše Semenya i Williamsa, a velika opasnost je i Fatawu koji priliku uglavnom dobiva u posljednjih pola sata.

Izuzetno su agresivni, kompaktni, snažni u duelima i energetski na jako visokoj razini tijekom svih devedeset minuta. Napredovali su i u tom defenzivnom smislu, na turniru su jedna od rijetkih reprezentacija koja još nije primila gol, što i ne čudi poznavajući nogometnu filozofiju Carlosa Queiroza.

Kako ih ugroziti?

Iako se ne radi o nimalo naivnoj reprezentaciji, Gana svojim rezultatima posljednjih godina ipak otkriva mane zbog kojih više ne spadaju ni u sami vrh afričkog nogometa.

Kao i svaka reprezentacija s tog kontinenta imaju veliki problem s disciplinom u igri, organizacijom obrane, nedostatak konstantnosti i ovisnost o jednom igraču.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će Gana reagirati u slučaju da bude morala loviti rezultatski zaostatak protiv Hrvatske, iako ih ova četiri osvojena boda stavljaju u poziciju da i ovu utakmicu mogu odigrati u spuštenom bloku, čekajući poneku kontru ili grešku protivnika.

Možda bi neki visoki presing Hrvatske na njihovu zadnju liniju unio određenu nervozu u redove, gdje bi se moglo otvoriti prostora za neki rani pogodak koji bi skinuo veliki teret s leđa Vatrenima, ali s obzirom na to da i Hrvatskoj u ovoj utakmici igra remi, vjerojatno se nitko neće pretjerano trošiti na ofenzivne zadatke ako utakmica bude išla u smjeru one tvrde, natjecateljske.

Igrati na bod nikada nije pametno, zna to i izbornik Dalić, pa će morati mudro izbalansirati između nužne potrebe osvajanja jednog boda i ostavljanja dobrog dojma u igri.

Pustimo rogove i lažne bogove, Hrvatska je iznad toga

Čudna je ta Gana. Uoči važnih utakmica često prate nekonvencionalne metode motivacije, pa čak i obraćanja tradicionalnim iscjeliteljima i vračevima koji su znali "bacati kletve" na protivničke igrače.

Hrvatska će se, ipak, uzdati u svoje tradicionalne i nogometne vrijednosti, pa se tako formacijski ništa drastično ne bi trebalo mijenjati protiv Gane. Teško je za vjerovati da će se Dalić od prve minute odlučiti za onih 4 -4 -2 s poluvremena protiv Paname, a nema ni prostora za nove eksperimente. Eventualne promjene mogle bi se dogoditi u vrhu napada, Budimir za Musu, na krilu Kramarić za Pašalića, a i Petar Sučić bi mog(r)ao biti u kombinacijama.

Hrvatska ne izgleda sjajno nakon prve dvije utakmice. Zapravo, jako je daleko od toga. Priznao je i Zlatko Dalić uoči utakmice s Ganom tu sterilnost u napadu i igru koja je daleko od onoga što bi moralo.

Ali, tri boda protiv Paname su poklon u pravom trenutku, stvari su i dalje u rukama Hrvatske koja ovisi sama o sebi. Treba ostati pozitivan. Eventualna pobjeda protiv Gane uz dobru predstavu na terenu uključit će okidač za "riblje pamćenje" te će se zaboraviti sve ovo loše iz prve dvije utakmice, što bi mogao biti novi zamah za nokaut fazu. A to je već hrvatski dio natjecanja.