Najžešći ratnik Premier lige: Bio je više od običnog nogometaša

Legendarni Roy Keane rođen je na današnji dan 10. kolovoza 1971. godine u gradu Corku u Irskoj. Navijači Manchester Uniteda itekako dobro pamte ovu legendu kluba koji je osvojio niz trofeja te je uvijek bio na raspolaganju i u službi momčadi. Evo nekoliko zanimiljivosti o njemu.

Prije dvije godine legendarni kapetan Uniteda Eric Cantona je za FourFourTwo izabrao svojih idealnih 11 sastavljenih od nogometaša iz svih dekada. U tom zavidnom društvu su se između ostalih našli Franz Beckenbauer, Diego Maradona, Garrincha, Johan Cruyff, Mario Kempes, George Best... Poziciju zadnjeg veznog je dobio Roy Keane, prenosi Index.hr.

"Zar zaista trebam objašnjavati zašto? Bio je najbolji vezni igrač. Mogao je igrati po cijelom terenu. U istom trenutku je mogao držati čitavu obranu, a onda u idućem otići prema naprijed i zabiti. Bio je nevjerojatno inteligentan igrač i, dopustite mi da kažem, bila je velika čast igrati uz njega četiri godine. Osvojio bi svaku loptu i dao bi je meni. Takav je bio kao igrač, a kao lik.Vodio je moj tim i bio im je inspiracija", rekao je čovjek čiju je kapetansku traku Keane preuzeo 1997.

Cantona, Beckham i Keane slave gol

U redu, reći ćete, prgavog i nasilnog Irca ovdje hvale suigrači. A što je s ostalima? Zar njih nije tukao poput onog sirotog Haalanda starijeg kojem je krvnički smrskao nogu? Ili Patrick Vieira, kojeg je lovio po tunelu Highburyja želeći ga udaviti? I što je s Mickom McCarthyjem, izbornikom Irske, koga je pred sam početak SP-a 2002. brutalno i prostački izvrijeđao pred svim igračima i zbog toga napustio kamp reprezentacije u Saipanu?

Zapravo, kad malo bolje razmislimo, teško da bi se mogao pronaći igrač iz te ere nogometa kad su igrači bili gladijatori koji nikad nije imao neki sukob s Keaneom.

Točno. Sve stoji. Nitko i ne spori da je Keane bio čisti nitroglicerin za koji nitko nikad nije znao kad će prasnuti. Bio je težak, pretjerano agresivan i iritantan, često i nasilan, ali ono što mu se mora priznati, nikad nije bio neiskren i nedosljedan.

Zbog toga su ga cijenili i igrači koji su prezirali United. I to ne bilo kakvi igrači. Ono što je Roy Keane bio za United, Steven Gerrard je bio za Liverpool. Možda čak još i više jer je Gerrard bio dijete Anfielda u kojem je igrao čitavu karijeru, punih 18 godina (zadnju oproštajnu i rekreativnu u dresu LA Galaxyja ćemo zanemariti), i Redsi su mu bili puno više od kluba. Otkako mu je kao devetogodišnjem klincu stariji rođak smrtno stradao u tragediji na Hillsboroughu, za Gerrarda je postojao samo jedan klub i jedan dres.

"Uvijek sam bio veliki obožavatelj Roya Keanea. Ne Manchester Uniteda, njih nisam volio, ali Keane je bio nešto sasvim drugo", rekao je Gerrard za BT Sport pa nastavio:

"Svi igrači moje generacije gledali su razinu dosljednosti u igri Roya Keanea, način na koji je igrao... Volio bih da sam ja imao nekog poput njega kad sam ulazio u kazneni prostor. Nekoga tko bi me mogao štititi u šesnaestercu suparničke momčadi i odraditi dio prljavih poslova umjesto mene."

Stevie G je bio simbol kluba koji je arhetipski neprijatelj s Unitedom od trenutka kad se u Engleskoj zakotrljala nogometna lopta. Zato ove riječi imaju dodatnu težinu. Jer nije ih izgovorio bilo tko.

Epsko rivalstvo Royja Keanea i Patricka Vieire

Bez obzira na aktualni raspored snaga u Premier ligi i na odnose koji su se radikalno promijenili u posljednjih desetak, 15 godina, jedino pravo rivalstvo, ono koje je od engleskog klupskog nogometa i učinilo svjetski brend, bilo je ono između Manchester Uniteda i Arsenala. Posebice od trenutka kad je na klupu Topnika stigao onaj smušeni francuski genijalac.

Wenger nije želio dati gušta Fergusonu, a sir Alex je mrzio činjenicu da se pojavila momčad koja prijeti napasti dinastiju. Dok su se Škot i Francuz "častili" u medijima, na terenu je taj posao pripao Royu Keaneu i Patricku Vieiri.

Nije bilo derbija između Uniteda i Arsenala kad se dvojica generala veznih linija te dvije momčadi ne bi sukobila na terenu, a fotografije dva nabrijana pijetla koji su u svakom trenutku bili spremni očerupati jedan drugog postale su kultne i fantastičan su dokument jedne ere koja se više nikad neće ponoviti.

Roy Keane i Patric Vieira u duelu

"Bilo je to savršeno suparništvo za Premier ligu jer njih dvojica su se međusobno tražila po čitavom terenu, a to nitko nije želio propustiti", pričao je Wenger u dokumentarnom serijalu Fever Pitch: The Rise of the Premier League.

"Keane je bio fantastičan igrač, ali vrlo agresivan. S druge strane, Patrick je bio neustrašiv i jedan je od rijetkih koji se nije plašio Roya. Sukobi njih dvojice su u trenutku postali simbol Premier lige. Danas kad ih vidite na TV-u, savršeni su prijatelji. Pomalo nevjerojatno, jer donedavno su izgledali kao dva bijesna boksača koji žele ubiti jedan drugoga", rekao je Francuz, a slično je mislio i Ferguson:

"Roy Keane i Patrick Vieira. Nevjerojatno natjecanje dva velikana. To je trajalo godinama i uživao sam u tome. Iskreno, siguran sam da su i njih dvojica jednako uživala."

Najžešći sukob u veljači 2005.

Najžešći sukob se dogodio u tunelu starog stadiona Arsenala u veljači 2005. Suci, igrači jedne i druge momčadi, svatko tko se zatekao tog dana u tom tunelu dao je sve od sebe da spriječi tučnjavu Francuza i Irca, a tek smo nekoliko godina kasnije iz pera Waynea Rooneyja saznali koji je bio povod za jedan od najkultnijih prizora u povijesti najjače lige svijeta. U kolumni za Sunday Times Rooney je objasnio kronologiju događaja.

"Sve je zapravo počelo na zagrijavanju. Dok smo mi ostali još bili u svlačionici, Gary Neville je sam izašao na teren gdje su bili igrači Arsenala. Čim su ga vidjeli, krenulo je. Mislim da su Vieira i još netko jurili Garyja po tunelu, a kako Neville, osim na terenu, i nije bio baš neki borac, pobjegao je u našu svlačionicu", pisao je Rooney pa nastavio:

"Kad smo ga vidjeli uplašenog i zadihanog, pitali smo ga što se dogodilo. Ispričao nam je što je bilo i to je bilo dovoljno da se Royu zamrači pred očima. Igrači Arsenala su već stajali u tunelu spremni za ući na teren, kad se iz zadnjeg reda pomahnitali Roy probijao u prve redove da dohvati Patricka. 'Želiš li nekoga zafrkavati, hajde, budi muško pa probaj mene', rekao mu je Keane uz hrpu psovki. Možete na snimci vidjeti da sam se smijao jer je cijela situacija bila prilično smiješna, međutim u sebi sam se molio: 'Roy, molim te, nemoj napraviti ništa glupo. Nemoj da te isključe. Srećom nisu, a obojica su odigrala veličanstvenu utakmicu."

Danas su Francuz i Irac u odličnim odnosima i jako su bliski prijatelji. Zakopali su ratne sjekire valjda istog trenutka kad je Keane napustio United. Zapravo, nikad nisu ni bili neprijatelji. Bili su samo vođe dva u tom trenutku najdominantnija kluba u Engleskoj i kao jaki karakteri štitili su svoju mladunčad. Međutim, snaga medija je takva da su navijači smatrali da je njihov odnos nepopravljiv i da jedan drugoga ne mogu nacrtanog vidjeti. Upravo suprotno.

"Nikad neću zaboraviti situaciju kad smo se Roy i ja jedne večeri vraćali do hotela i usput svratili do slastičarnice na sladoled. U trenutku kad smo ušli, zavladao je muk. Ljudi su buljili u nas, ne znam, valjda su očekivali da ćemo se pomlatiti. Nisu mogli vjerovati da zajedno jedemo sladoled. Tko je platio sladoled? Pa Roy. Bolji igrač nikad ne plaća", kroz smijeh je rekao veliki Francuz u jednom podcastu. Takav je legendarni Roy Keane.