Mladić od 70 godina: Najveći buntovnik njemačkog nogometa

Postoje vrhunski nogometaši koji su zvijezde i oni koji su anti-zvijezde. Jedan od onih koji su izgledali mrzovoljno, ako da im je sve dosadno, a od kojih su protivnici strepili u snovima i na javi bio je Paul Breitner.

Rođen je na današnji dan prije 70 godina, 5. rujna 1951. godine u Kolbermooru, blizu Rosenheima, i zauvijek je ostao ikonom Bayerna i Real Madrida, iako jedan od najkontroverznijih njemačkih igrača.

Profesionalni nogomet Breitner je igrao od 1970. do 1983. godine, većinom igrajući za münchenski Bayern i madridski Real, a kratko je igrao i u Eintrachtu iz Braunschweiga. Za reprezentaciju Zapadne Njemačke nastupao je 48 puta. S Elfom je postao europski i svjetski prvak.

Pamti se da je na Svjetskom prvenstvu 1974. imao najbolje fitnes vrijednosti od svih igrača na toj planetarnoj nogometnoj smotri. I danas mnogi kažu da Breitner izgleda znatno mlađe nego što mu piše u osobnoj iskaznici.

Nikad nije želi biti svrstan u klasične nogometne klišeje, želio je ostati 'neopipljiv', uvijek se razlikovati od onoga što nam mainstream sugerira. U Njemačkoj i dalje nitko ne može tvrditi da odista dobro poznaje Breitnera.

Iako je putovao u većinu svjetskih zemalja, kaže: "Ja nisam čovjek svijeta. Ja sam Bavarac", piše Bild uz njegov 70. rođendan.

Izbjegava prazne fraze poput "da budem iskren" jer su mu iskrene riječi prirodna stvar. Nikada ne kaže: "Za mene je obitelj iznad svega" jer to njegova obitelj ionako zna - njegova supruga Hilde, dvije kćeri, sin i četvero unučadi.

"Kao nogometni profesionalac, samo jedno nisam mogao učiniti: držati jezik za zubima i biti diplomat", kaže Breitner. Drži se toga i danas.

Karijera iz tri dijela

Prvi dio uspješne karijere Paula Breitnera vezan je za Bayern München (1970. do 1974.).

Osvojio je s klubom tri naslova prvaka Njemačke i Kupu pobjednika kupova Europe. Trener Udo Lattek učinio ga je najofenzivnijim lijevim bočnim na svijetu.

To razdoblje kulminiralo je naslovima s reprezentacijom na Europskom prvenstvu 1972. i Svjetskom prvenstvu 1974. kada je u finalu protiv Nizozemske s bijele točke poravnao na 1:1, da bi njegov prijatelj Gerd Müller postigao konačnih 2:1.

S Real Madridom je od 1974. do 1977. osvojio dva prvenstva Španjolske, gdje se razvilo blisko prijateljstvo s Günterom Netzerom - također 'pobunjenikom' na svoj način.

Legendarni trener Miljan Miljanić prekvalificirao ga je u Kraljevskom klubu u šefa sredine terena.

"Najbolje doba u mom životu. Sve dok nije postalo previše lijepo i samo sam želio izaći iz tog raja", kaže Breitner.

No, nije se želio vratiti kući u Bayern kao "izgubljeni sin", odbio je ponude iz Liverpoola, Pariza i Manchestera te je radije prihvatio ponudu Güntera Masta, šefa Jägermeistera. Odradio je sezonu za Eintrachtu iz Braunschweiga, gdje su mu igrači zavidjeli na posebnom statusu, ali gdje je upio sve od legendarnog trenera Branka Zebeca ("tehnički daleko moj najbolji trener").

A onda se drugi put vratio svojoj velikoj ljubavi, igrajući za Bayern od 1978. do 1983. godine. Osvojio je dva prvenstva s Bayernom, ušao s reprezentacijom u finale Svjetskog prvenstva 1982.

Uspio je i u takozvanoj pobuni igrača u ožujku 1979. tako da je Bayernov trener Gyula Lorant poslan na godišnji, a njegov pomoćnik Pal Csernai promaknut u šefa stručnog stožera.

Nije želio postati trener

Breitner nikad nije želio postati glavni trener u profesionalnom nogometu, radije je trenirao mlade, čak 13 godina.

"Nisam mogao razmišljati o nogometu 24 sata dnevno." Bilo mu je dovoljno da kao igrač bude trener u sjeni. Kad bi ga treneri kao igrača savjetovali, poslušao ga je samo ako su mogli opravdati svoje upute. On je sam pravio ispravke u svojoj igri.

Nije se ustručavao bilo kome od suigrača uputiti kritiku. Pamti to i veliki Karl-Heinz Rummenigge, jedan od zasigurno najboljih igrača Bayerna svih vremena. Iz tog vremena je i izraz "Breitnigge", nakon jedne opaske Breitnera da Rummenige treba stati u živi zid, a ostalo će Breitner sam riješiti.

Nije bio kritičan samo prema suigračima, trenerima, predsjednicima i menadžerima, već i prema novinarima.

Njegov životni stil i stav doveli su do toga da su u Realu vjerovali kako je Breitner komunist.

Naime, njegov kolega iz reprezentacije Netzer igrao je u Madridu od 1973. i apsolutno je želio Breitnera u Realu jer su se 1972. savršeno slagali u najjačoj njemačkoj reprezentaciji svih vremena. "Želio sam pljeskati kad bih ga vidio kako igra", kaže Breitner o Netzeru.

 "Ja sam pregovarao o njegovom ugovoru", kaže Netzer, "Paul mi je slijepo vjerovao."

Međutim, prije Breitnerova potpisa, Netzer je pozvan u stan Santiaga Bernabeua, šefa Reala.

"Moji se direktori bune. Kažu da je Breitner maoist (u Španjolskoj su u to vrijeme fašisti još vladali). I još gore: obožava komuniste Ho Chi Minha", požalio mu se predsjednik.

"Stavio bih ruku u vatru da nije komunist", rekao je Netzer. Bernabeu je pitao: "Jamčite li to?" "Da", rekao je Netzer - s pomalo mučnim osjećajem.

Breitner - zauvijek široko zatvoren

Budući da je živio sam u hotelu, Netzer je bio gotovo dio obitelji Breitnerovih. Jeli su ukusna jela Paulove supruge Hilde i pili crna španjolska vina, sjeća se Netzer.

"Hilde je bila izvrsna kuharica”, kaže Netzer, "ali morali smo vagati sljedeće jutro. Imao sam dva kilograma previše, dahtao sam u zadnjim redovima, a Paul je, s druge strane, trčao naprijed ... ".

Nakon povratka u Bayern, Breitner je ostao vjeran svome stilu igre i odnosa prema sportu, ali i prema ljudima.

Breitner je jednom ispričao kako je menadžer Uli Hoeneß galamio u svlačionici na Norberta Nachtweiha da se treba više kretati jer dobiva veliku plaću. "Ovdje nemate što reći, niste trener", rekao je Breitner, izuo kopačke i otišao. Godine prijateljstva su u tom trenutku nestale.

Na kraju, klub je Breitnera uspio nagovoriti na još jednu, posljednju utakmicu, na turneji u Hong Kongu. U drugom poluvremenu neki igrači su morali biti zamijenjeni zbog bolesti, a Hoeneß se zagrijao. Kad je Uli ušao u igru, Breitner je demonstrativno napustio teren. Sudac je potrčao za njim držeći mu crveni karton ispod nosa - pomalo nedostojan završetak velike karijere.

Do danas je Hoeneß nestao iz Breitnerova života. I obratno. Iako je u međuvremenu došlo do privremenog pomirenja, kad je Breitner ponovno radio za Bayern kao konzultant i ambasador jedne robne marke. No, kao i često u životu, Breitner je i dalje bio kritičan i dosljedan.

Danas radi volonterski za humanitarne organizacije, sudjeluje u raspodjeli hrane potrebitima i nastoji pomoći onima koje život nije nimalo mazio.