Jedan od najboljih njemačkih i svjetskih nogometaša napunio 60 godina

Prije 60 godina rođen je jedan od najboljih nogometaša u povijesti, njemački veznjak Lothar Matthäus. Bio je i ostao simbolom njemačkog nogometa 80-tih i 90-tih godina.

Kao Lothar Herbert Matthäus rođen je 21. ožujka u bavarskom gradu Erlangenu.

Matthäus je od najranijeg uzrasta igrao na poziciji veznog igrača, no u 30-im godinama života je prešao na poziciju libera.

Bio je nevjerojatno svestran, doslovce je mogao igrati na svakoj poziciji. I igrao je. Treneri su ga obožavali, kadgod bi u nekoj utakmici ostalo upražnjeno mjesto rješenje bi bilo nadohvat ruke – Lothar Matthäus.

Svoju profesionalnu nogometnu karijeru, Matthäus je započeo 1979. godine u Borussiji Mönchengladbach, gdje je ostao do 1984. Do tada je stekao reprezentativno iskustvo igrajući na EP-u 1980 i SP-u 1982 za Zapadnu Njemačku.

Vrijeme u Bayernu i Interu

Matthäus prelazi u Bayern München, s kojim je osvajao Bundesligu, DFB-Pokal; i gdje je igrao od 1984. do 1988. godine. S klubom je došao i do finala Kupa prvaka 1987., gdje je izgubio od Porta (1:2).

Skupa sa sa suigračem Andreasom Brehmeom potpisao je 1988. za milanski Inter, s kojim je osvojio Serie A 1989., i Superkup iste godine.

Zbog uspjeha u Interu, pozvan je i na Svjetsko prvenstvo 1990. godine. Matthäus je reprezentaciju odveo do finala, gdje su pobijedili Argentinu rezultatom 1:0.

Matthäus je nastavio sa sjajnim rezultatima u Interu, osvojivši Kup UEFA 1991. i popstavši FIFA-in nogometaš godine.

U Bayern se vratio 1992. godine i s klubom osvojio četiri bundesligaška naslova, dva DFB-Pokala, Kup UEFA, i drugo mjesto u Ligi prvaka 1999.

Veliki uspjesi Elfa

Zbog ozljede je propustio UEFA Euro 1992; iako je ujedinjena reprezentacija osvojila drugo mjesto. Na Svjetskom prvenstvu 1994., igrao je kao kapetan na poziciji braniča, i postigao je jedan pogodak.

Iako je SP '94 trebalo biti njegovo zadnje veliko natjecanje, Matthäus još nije službeno otišao u mirovinu. Nije pozvan na Euro 96, koje je Njemačka naposljetku osvojila.

Na iznenađenje mnogih, pozvan je na Svjetsko prvenstvo 1998. kao zamjena za Matthiasa Sammera. Igrao je kratko na tom natjecanju, a Njemačka je ispala već u četvrtfinalu nakon što ju je Hrvatska porazila 3:0.

S Bayernom je 1999. došao do finala UEFA Lige prvaka. Nažalost za Bayern, primili su dva pogotka od Manchester Uniteda u zadnjim minutama sudačke nadoknade i izgubili naslov. Taj poraz je bio drugi neugodni poraz Matthäusa u finalu Lige prvaka, nakon finala 1987. 

Kraj igračke i početak trenerske karijere

Nakon njegova umirovljenja, Bayern osvaja Ligu prvaka 2001. i Interkontinentalni kup. Zadnju je utakmicu za Bayern odigrao 8. ožujka 2000. u Münchenu protiv Real Madrida.

Tijekom 1999./2000. sezone, Matthäus je otišao u MetroStars iz New Yorka. U MLS-u je igrao od ožujka do rujna 2000. i otišao u mirovinu.

Zadnja tri nastupa za reprezentaciju, Matthäus je odigrao na Europskom prvenstvu 2000., gdje odigrao po 150. put za Elf. Na svjetskim smotrama ubilježio je čak 25 utakmica.

Nakon sjajnih igračkih dana, Matthäus je započeo trenersku karijeru. Prvi je angažman dobio u bečkom Rapidu, zatim u beogradskom Partizanu, mađarskoj reprezentaciji, Atléticu Paranaense, Red Bull Salzburgu, Maccabi Netanyji, ali njegovi trenerski rezultati daleko su od igračkih uspjeha.

Osjećaj da si prvak svijeta je iznad svega

Matthäus je najviše utakmica odigrao u veznoj liniji. Bio je nevjerojatno dobar tehničar uz sve ostale njemačke standardnosti poput discipline i izdržljivosti. Zvali su ga i – "Neumorni"!

On je rekorder u mnogo čemu, on je legenda njemačkog, europskog i svjetskog nogometa. On je Lothar Matthäus, za kojeg je Maradona rekao:

“Vjerujte mi na riječ, on je bio moj najljući, najteži i najpoštovaniji suparnik”.

Lothar Matthäus je u dva navrata bio najbolji igrač Njemačke, dva puta je njegov gol bio najbolji pogodak njemačkog prvenstva, osvojio je srebrnu loptu na svjetskoj smotri 1990. u Italiji, dobio je i zlatnu loptu France Footballa 1990., biran je za najboljeg igrača 1991. godine u prvom izboru Fife.

U svojoj autobiografiji ističe kako nema osjećaja ravnog onome “kada igrač postane svjetski prvak”. Sjeća se naslova iz 1990. godine i piše:

“To je bilo nevjerojatno. Svjetski ste prvak za ostatak života i često vas podsjećaju na to. Možete osvojiti puno trofeja u karijeri, ali naslov svjetskog prvaka je iznad svih njih. Svaki nogometaš sanja o osvajanju svjetskog prvenstva, a ja sam bio jedan od nekolicine koji je podigao trofej kao kapetan. Bilo je puno svijetlih trenutaka u mojoj karijeri, ali osvajanje svjetskog prvenstva sve nadjačava, posebno jer se to dogodilo u zemlji koja je u to vrijeme imala najjaču ligu na svijetu. Diego Maradona je igrao tamo, kao i Careca, Gullit i Rijkaard – toliko vrhunskih igrača”.

Izdvojio trojicu protivnika - među njima Ivica Senzen

Zanimljivo je i njegovo sjećanje na jednog hrvatskog nogometaša, s početaka karijere, dok je kao 18-godišnjak igrao za Borussiju iz Mönchengladbacha.

"Krajem 70-ih je za München 1860 igrao Ivica Senzen. Trener Jupp Heynckes postavio me na mjesto desnog beka, direktno na Hrvata. Nakon 20 minuta igre nisam više znao gdje je desna a gdje lijeva strana", iskreno je priznao slavni njemački nogometaš.

Naravno, od svih igrača koji su mu bili protivnici na travnjaku, najveće strahopoštovanje vrijedi za Maradonu.

"Najveće sam strahopoštovanje uvijek imao prema Diegu Maradoni. Kad sam s reprezentacijom ili u Seriji A igrao protiv njega, uvijek sam morao biti 100 posto koncentriran. No i u Bundesligi sam imao negativnih iskustava, poput ovoga sa Senzenom ili onoga s Karl-Heinzom Rummeniggeom. Jednom sam na njemu igrao flastera; zabio je tri gola".

Veličina takvih majstora ogleda se i u ovakvim izjavama o kolegama i protivnicima, ali o Matthäusu najbolje svjedoče impresivne brojke i njegovi veliki sportski rezultati.