Može li Srbija iznenaditi Brazil?
I dok Hrvatska čeka nedjelju i duel osmine finala s Dancima, njihovi (i naši) istočni susjedi, za koje navija više od trećine BiH, imaju manje šanse naći se među 16 najboljih. Šanse jesu malene, ali ipak postoje. Zanemarit ćemo onu staru da je lopta okrugla i da danas svatko igra nogomet, da ima šanse sve dok se igra i slično…i odmah ćemo prijeći na stvar.
Svi sitni detalji moraju se besprijekorno posložiti
Srbija ima šansu nadvisiti Brazil, i bila bi to senzacija koja bi ih zauvijek zakucala zlatnim slovima u povijest Mundijala, ali za pobjedu će biti potrebno apsolutno najboljih devedeset minuta Srbije otkad igra pod tim imenom. Trebat će potpuna fokusiranost svih igrača ma momčadsku igru, da dišu kao jedno tijelo, te čudesna spremnost na trku i kontakt igru na maksimumu, ali sa što manje faulova koje bi sudac lako sankcionirao. Neymar i društvo su ti koji će sigurno voditi igru, pa i tražiti kartone za svaki grublji start.
Kad smo analizirali prednosti Hrvatske nad Argentinom, makar su nama tada neki napisali da smo napisali navijački pamflet, a ne stručni tekst (pa su ih i rezultat utakmice, ali i stavke igre koje smo naveli kao prednosti Hrvatske itekako demantirali) izdvojili smo činjenicu da Argentinci, a pogotovo Messi nisu nepoznanica glavnim igračima Hrvatske. Messi ni Modriću, ni Rakitiću, ni Mandžukiću nije izvanzemaljac, jer su ga gledali kako igra, krvari i znoji se, kako se ljuti i tužaka po terenu…jednostavno, nisu imali strah od nepoznatog.
Nisu ni Brazilci izvanzemaljci
Taj strah od nepoznatog, odnosno veličine tamo neke svjetske reprezentacije dugo je vremena bio kamen spoticanja nekadašnje reprezentacije Jugoslavije, a taj „mentalitet“ znao se itekako prenijeti na reprezentacije sljedbenice. Neopravdana facinacija veličinom druge selekcije pokaže se uvijek u momentima kada reprezentacija ili nema štofa ili nema vjere u sebe. I sve završi klasičnim balkanskim raspadom.
Ključna stvar Srbima bit će baš ta, da Brazilce shvate kao pobjedivu reprezentaciju, istu onu kojoj je Švicarska otela dva boda, a Kostarika držala za muda sve do 91'. Uz to, da Neymara shvate ne kao izvanzemaljca, nego kao foliranta i tužibabu, koji, doduše, zna sve o nogometu, ali se lako dadne i isprovocirati i unervoziti, pa postane neupotrebljiv sebičnjak koji ide glavom kroz trojicu. A s ostalim igračima Karioka također su senatori Srbije do sada igrali mnogo puta, neki čak i u istim timovima. Neki još uvijek dijele istu svlačionicu (recimo Kolarov i vratar A. Becker) i prva i osnovna stvar je zadržati respekt prema po svim parametrima kvalitetnijem protivniku, ali ga ne i dizati u nebesa..
Samo ne osoviti se na zadnje noge
Druga važna stvar je taktičke prirode. Očekujemo Srbiju koja će se ipak povući u obranu i onda vrebati brze izlaske vani, jer s Brazilom ipak treba čvrsto stati nazad, nadigravanje baš i nema nekog smisla, pogotovo jer teška artiljerija Srbije u pozadini i nije baš najpokretnija na Mundijalu. Tu će do izražaja doći raspored igrača i njihovi zadaci, jer treba se znati na koji način otvarati eventualne kontre. Protiv Kostarike, ali i u drugom poluvremenu protiv Švicarske vidjelo se da Brazilci imaju veliki problem s blokom, jer njihova devetka (Jesus) nije visok igrač, a niti razbijač poput Mitrovića, on ne služi kao spuštač lopti drugom redu napada, a i nije baš neka svjetska veličina u kombinatorici.
Tada se ide okolo, kruži u potrazi za dva rješenja – šut sa dvadesetak metara kada se nakon serije kratkih pasova rastvori protivnička obrana i eventualni dupli pas sa dvadesetak na 16 metara, gdje se prednost stvori driblingom ili lažnjakom jedan na jedan, pa se duplim pasom uđe u međulinije i stvori šansa za matiranje vratara ili još jedan pas igraču koji se otkrije za još čišću situaciju. No, zatvori li im se prostor i onemogući manevriranje onda Brazilci upadaju u laganu nervozu i pasovi im postaju sve lošiji, a soliranja sve češća, pa se zabijaju u obranu bez potrebe.
Može li se Brazil izgubiti u kalkuliranju?
Iako je njihova velika prednost u ovom meču ta što im je i neriješeno dovoljno, teško je da će Brazil baš igrati na X, pogotovo jer im taj rezultat onda ne garantira prvo mjesto (što je opet relativno, vidjet ćemo gdje će završiti Njemačka i hoće li je htjeti izbjeći i oni i Švicarci).
Uglavnom, potraje li takva igra jedno duže vrijeme, otvara se mogućnost Srbiji da napravi nešto. No, i tada treba Brazilu zabiti gol. Prekidi su jako oružje Srbije, a i taj famozni Sergej Milinković-Savić bi trebao konačno pokazati i onima koji ne stignu gledati Lazio koliko zbilja vrijedi. A ništa od toga se neće dogoditi ako Srbija samoj sebi ne predstavi situaciju u kojoj nema što kalkulirati kao prednost, a ne kao manu. Jer jedino tako će biti spremni odigrati bolje nego u prve dvije utakmice. Dakle, šanse ima, ali joj na putu stoje i Brazil i potencijalna nedorečenost Srbije u tome što zbilja želi večeras i koliko jako to želi.
