Postoje turniri i prvenstva koji su mijenjali povijest nogometa. Turniri nakon kojih nogomet nije bio isti. Pa ako hoćete i same kvalifikacije. Jer nekada ste trebali odigrati, manje od pet utakmica da se nađete na završnom turniru, dok danas imate skupine, baraže, gomile utakmica. Tako je bilo i sa završnim turnirima, Svjetskim prvenstvima.
Kako su godine dolazile tako su i promjene bile veće. Analitičari i oni koji nogomet gledaju drugim očima će reći kako je Meksiko 1970. godine bio najveća prekretnica. Turnir nakon kojeg je nogomet ušao u neku drugu dimenziju, krenuo prema onome što imamo danas.
Uvedeno pravilo žutih i crvenih kartona
Što je prva stvar koja je recimo važna za SP u Meksiku 1970. godine? Pa utakmice su prenošene putem satelita, svijet je prvi pt kako se to kaže u boji gledati utakmice, pa je spektakl napokon bio potpun. Utakmice su igrane sa sada već legendarnom loptom Adidas Telstar. Od tog trenutka, businesses i brendiranje postaju ozbiljna stvar u nogometu.
Do 1970. godine, suci su igrače isključivali nakon razgovora, "verbalno" što je stvaralo probleme i kaos s obzirom na to da igrači nisu razumjeli što im suci kažu. Onda je sudac koji će već tada bivši Kenneth George Aston uvesti jednu novinu. Aston je prestao raditi kao sudac 1963. godine i postao član FIFA-inog sudačkog komiteta 1966. Te 1966. godine je igrano SP u Engleskoj i u nekim utakmicama je bilo velikih problema, pa i skandala ako hoćete. Prije svega na utakmici Engleska - Argentina.
"Utakmica bi trebala biti drama s 22 igrača na najvišoj sceni i jednim sucem kao režiserom", govorio je Ken.
Vozeći se niz Kensington High Street ubrzo nakon kontroverzne utakmice, Aston je zaustavio svoj automobil na standardnom semaforu. Primijetio je kako žuta boja znači oprez, a crvena stop. Ovaj svakodnevni vizualni znak potakao je briljantnu ideju. Kartoni u boji bi ponudili univerzalni vizualni jezik za sportiste, trenersko osoblje i publiku na stadionima.
FIFA je brzo prepoznala genijalnost ove ideje i zvanično uvela sistem vizualnih kartona tijekom Svjetskog prvenstva 1970. godine u Meksiku. Žuti su prvi put pokazani na utakmici Meksiko - Sovjetski Savez, prvoj na turniru. Pored kartona uvedeno je pravo izmjena. U Meksiku su bile dozvoljene dvije izmjene, prvi put pa su izbornici mogli u slučaju ozljede zamijeniti igrača.
Međutim, pored svih novih pravila, važni je reći kako se i situacija na samom terenu promijenila. Napokon se počeo "igrati" lijepi, fini, čisti nogomet.
Velike utakmice, sjajni Brazil
Nije bilo grubosti, kao recimo na nekim prethodnim, publika je uživala i vidjela na tom turniru nekoliko sjajnih, povijesnih utakmica. Poput polufinalnog okršaja Italije i Zapadne Njemačke, utakmice koju je Franz Beckenbauer završio s iščašenim ramenom, ali nije želio napustiti teren. S zavojem preko ruke Kaiser je završio utakmicu. Možemo slobodno reći jedan od legendarnih trenutaka iz povijesti nogometa. Baš kao što je i treća titula Brazila, jedne fenomenalne ekipe koja je igrala tok ljeta u Meksiku.
Još jedna slika je ostala s ovog turnira za sva vremena. Ona kada Pelé Bobby Moore zagrljeni mijenjaju dresove na kraju utakmice.
Također treba reći kako je Meksiko bio prvi domaćin SP, van Europe i Južne Amerike. Po prvi put se igralo na visokim nadmorskim visinama, velikim vrućinama, pa su izbornici morali priprema utakmica pristupiti na potpuno drugačiji način. Možemo slobodno reći kako je u Meksiku nogomet napravio prvi veliki iskorak prema nečemu što je kasnije postati globalni fenomen.