Legendarni Michael Laudrup nakratko je bio igrač zeničkog Čelika!

Juventus, Barcelona, Real Madrid. Dovoljno je. Iako je lista klubova za koje je igrao nešto duža. I to nisu loši klubovi. Naprotiv, to su: Brondby, Kopenhagen, Lazio, Ajax. Izdanak prave sportske familije. Mlađi brat je također bio odličan igrač, Bayerna, Fiorentine, Rangersa, Chelsea, Ajaxa, ali Michael je Michael.

Otac Finn je upisao 19 nastupa za reprezentaciju, ujak također, kasnije se bavio trenerskim poslom. Majka je igrala rukomet. Ono po čemu će ga pamtiti navijači danske reprezentacije su sjajni potezi, asistencije, golovi, ali i jedan detalj koji je će obilježiti njegovu karijeru. UEFA je u posljednji trenutak zaustavila odlazak tadašnje reprezentacije Jugoslavije na Euro 1992. Agresija, pa sankcije, Danska je kao drugoplasirana uskočila.

Selektor Richard Moller Nielsen je odmor iskoristio da renovira kuhinju, većina igrača se odmara kada je stigao iznenadni poziv. Svi su prihvatili osim njega, Michaela koji kako su kasnije mediji objavili nije želio igrati jer reprezentacija nije zaslužila da se tamo nađe.

Ne, on tamo nije igrao jer se jednostavno nije slagao sa selektorom Nielsenom. Da stvar bude zanimljivija, Danska je baš u Švedskoj naplatila sve ono što nije napravila u Francuskoj 1984.godine, Meksiku dvije godine kasnije kada je igrala vrhunski nogomet, kada je Michael igrao.

- Na to pitanje se često vraćam. Da li žalim što nisam igrao na tom turniru? Naravno da mi je žao, volio bih da sam bio tamo kada su dizali pehar. Ja sam već imao dobar broj utakmica u dresu reprezentacije, nije više bilo velikih igrača i ja sam bio taj koji preuzima odgovornost. Nisam se slagao sa trenerom kako bi reprezentacija trebala igrati. Mislim da bih i danas povukao isti potez, priča Laudrup.

Michael je karijeru počeo kao dječak u ekipi Vanlose, juniorski staž odrađuje u Brøndbyju, pa prelazi u KB Copenhagen. Već nakon prvih nastupa za seniorsku ekipu, Europa je poludila za jednim sjajnim mladim igračem koji je već 1982. godine bio proglašen najboljim u Danskoj. Za svoj osamnaesti rođendan debitira za dansku reprezentaciju. Iako je Liverpool bio prva opcija, Michael je na kraju završio u Juventusu.

- Svi su mislili kako ću potpisati za Liverpool jer je to bio u tom trenutku jedan od tri najbolja kluba u Europi, ja sam se odlučio za Juventus. Nažalost, u tom trenutku nije imao sreće jer su u Juventusu igrali Zbigniew Boniek i Michel Platini, pa je morao na posudbi u Lazio. U debitantskom nastupu odmah je zabio dva komada, ekipa je izgubila od Verone. Lazio je ostao u ligi, morao je i Micheal jer se situacija nije mijenjala u Juventusu. Tek se u ljeto 1985. godine vratio u Torino jer tamo nije bilo Zbigniewa Bonieka. Uskočio je u ekipu koja je sezonu ranije postala prvak Europe. On i Platini će još sa Juventus osvojiti Intekontinentalni kup i naslov prvaka 1986. godine.

- Michael je imao sve osim jedne stvari. On nije bio dovoljno sebičan, reći će Platiniji kojeg je Michael trebao naslijediti nakon njegovog povlačenja. Ali se stvari nisu razvijale onako kako su mnogi očekivali. U to vrijeme drugi stranac u Juventusu je bio Ian Rush. Sa druge strane, a tome smo i dijelom pisali, Danska je igrala vrhunski nogomet.

Na Wembleyu su osigurali nastup na Europskom prvenstvu. Alan Simonsen, Morten Olsen, Frank Arnesen, Soren Lerby, Preben Elkjaer, Jesper Olsen, John Sivebaek, Jan Molby i na kraju Michael Laudrup. Englezi su ih prozvali Dynamite Danes. Ni danas nije jasno kako nisu više napravili od poraza u polufinalu Eura i osmine finala Meksika. Ipak, gol koji je postigao Michael protiv Urugvaja četiri obrambena igrača, nadmudrio vratara i rutinski plasirao loptu u praznu mrežu, ostao je za sva vremena.

- Odlaskom Platinija Juventus je počeo prolaziti kroz jedan period tranzicije. Milan Arrigo Sacchija bio je moćan sa jedne strane, Inter sa njemačkom trojkom sa druge. Igrati u jednom klubu koji je veliki i koji prolazi kroz takav period je jako teško, prisjeća se Michael. Kada je Johan Cruyff počeo slagati Barcelonin Dream Team, jedan od glavnih igrača je bio Michael. I ovaj put je Johan pogodio. Četiri naslova prvaka Španjolske zaredom, Kup Kralja, dva Superkupa, Superkup Europe.

- Kada Michael igra to je poput sna, neke čarobne iluzije. Tada nitko ne može igrati na njegovoj razini, niti približno. Da je rođen u siromašnom getu u Brazilu ili Argentini, gdje je lopta jedini način da izađe iz siromaštva, u svijetu nogometa bio bi poznat kao najveći genij ove igre ikada. Ali nije imao taj instinkt dječaka iz geta, govorio je veliki Cruyff.

Barcelona je uvijek igrala otvoreno. Ali mi smo uvijek igrali disciplinirano. Osmorica ili devetorica igrača imaju fiksne pozicije, a svega jedan ili dvojica mogu lutati. Očito je da s više slobode u igri dolazi i mnogo više odgovornosti. Često je najlakše imati fiksnu poziciju, jer čim primite loptu znate gdje ćete je odigrati. Možete odigrati bolje ili lošije, ali ne možete odigrati pogrešno, opisivao je igru Barcelone sam Michael.

U sezoni 1993/94, Michael je imao problema sa formom. Barcelona je imala Koemana, Stoichkova, Romária, Michael nije u postavi protiv Milana u finalu Lige prvaka.

Navijače Barcelone je šokirao prelaskom u Real Madrid. I postat će jedan od rijetkih, ako ne i jedini igrač koji je igrajući za oba velikana slavio pobjedu 5:0. I u Realu je ostavio trag, ali definitivno ne takav kao u Barceloni. Bio je prvak, skinuo sa trona Barcelonu, prije nego što će sa 32 godine otići u Japan. Kao član Ajaxa zaigrat će na svom drugom svjetskom prvenstvu 1998. godine i to kako.

Zajedno sa bratom Brianom će doći do četvrtfinala, ali tada jednostavno nisu mogli ništa uraditi protiv Brazila. Sve ono što je napravio kao igrač, Michael je pokvario na kraju. Laudrup je igračku karijeru prekinuo onda kada se saznalo na koji način su on i njegov menadžer Bayram Tutumlu izbjegli plaćanje poreza. Iz tog perioda je za Michaela vezana afera u kojoj je 48 sati bio član, nikog drugog do Čelika iz Zenice.

U to vrijeme vrijedilo je pravilo u kojem nizozemski klub koji plati odštetu za igrača ne mora plaćati porez, pa je Michael po savjetu Bayrama Tutumlua, turskog prodavača auta kojeg je upoznao u Barceloni i koji mu je postao menadžer, nakon što mu je istekao ugovor u japanskom Vissel Kobeu, potpisao ugovor s Čelikom.  Član kluba iz Zenice je službeno bio tek nešto manje od 48 sati, a onda je Ajax na Čelikov račun uplatio novac koji je kasnije proslijeđen Laudrupu i njegovom menadžeru. Ajax nije morao plaćati porez, Laudrup i Tutumlu su dobili svoj novac, vjerovatno je i u Čeliku neko nešto zaradio.

Kao trener počeo je u Brøndbyju, osvojio je četiri trofeja. Vodio je Getafe, Spartak, Mallorcu, Swansea sa kojim je napravio i najveći uspjeh uzevši Liga Kup. Sa Swansejem je igrao kao nekada njegova reprezentacija sredinom osamdesetih, ali je i u tom klubu radio "ispod stola" sa svojim menadžerom kada je u pitanju potpisivanje ugovora. Napustio je ostrvo i sada je trener Al Rayyan iz Qatara. Danski "El Genio" koji je veliku igračku karijeru stavio na kocku zbog novca, pohlepe. Je li morao? Samo on zna.