Branio, postizao golove, dizajnirao svoj dres - to je Jorge Campos

On spada u red onih koji su nogomet obilježili na poseban način. Zvanično ga pamtimo kao golmana reprezentacije Meksika, ali on je bio sve samo ne običan golman. On je bio nešto "između" Kolumbijca Higuite, Paragvajca Chilaverta, Brazilca Cenija.

Uvijek spreman da ponudi nešto novo. Javir Clememente koji je vodio reprezentaciju Španije u Camposovo vrijeme znao je reći kako je Meksiko "povlašten" jer ima golmana koji se bez problema može transformirati u igrača, čak je tražio od FIFA-e da uvede pravilo po kojem bi golmani morali da budu samo to – golmani!

Jorge Campos je karijeru počeo u ekipi UNAM Pumasa gdje je prvi golman bio u to vrijeme reprezentativni Adolfo Rios. Campos nije mogao sjediti i čekati svoju priliku kao drugi golman. Tražio je veću minutažu od svog trenera sa željom da zaigra u napadu. Tadašnji trener Miguel Mejia Baron je bio dovoljno hrabar ili možda lud, pa je dogovor postignut. A Jorge je uzvratio na najbolji način, zabivši 14 golova.

- Moj trener mi je često govorio, nemoj zaboraviti da si golman, a ja sam se smijao jer ipak sam bio najbolji strijelac. Sjećam se da su ga prvo kritikovali zbog odluke da idem u napad, kasnije su to isto napravili kada me vratio na gol.

I tko zna šta bi se dogodilo da njegov tadašnji klub nije mijenjao trenera. Jer kada je došao novi umjesto Barona, Jorge se vratio među stative. Baron će ponovo doći 1991. godine u klub, Jorge je ostao među stativama, ali je ipak tražio malo veću "slobodu". Sa UNAM Pumasom je osvojio titulu 1991. godine i CONCACAF Ligu prvaka dvije godine ranije.

- Volim da preuzimam rizik. Tako živim. Tako igram. Što veći rizik – to veća dobit. U svom idealnom svijetu volio bih jedno poluvrijeme braniti, drugo igrati kao napadač, pričao je Jorge koji će sedam sezona nositi dres UNAM Pumasa. U to vrijeme već je bio prvi golman Meksika sa kojim 1993. godine osvaja Gold Cup, igra finale Copa Americe.

Nogometni svijet će ovog golmana upoznati na najbolji način 1994. godine na svjetskom prvenstvu. Omaleni golman u dresu koji je bio sve samo ne normalan. Rekli bi smo onako u "stotinu boja". Zvanično, Campos je bio upisan kao golman visok 175 centimetara, ali je u stvari bio još manji. Za čitavih sedam. Dres je bio posebna priča. Dres koji je sam sebi dizajnirao.

- Uvijek sam volio boje; majice, košulje sa više boja. Htio sam napraviti nešto drugačije i na kraju sam uspio. Uz pomoć prijatelja koji je moje ideje stavio na papir. Šarenilo ometa protivnike, uništava im koncetraciju. Pojedine kompanije su pokazale interes, potpisao sam ugovor sa Nike-om i stigao je dres koji je na najbolji način oslikavao Camposa. Koji je rođen u Acapulcu i koji je djetinjstvo proveo na plaži surfajući.

- Pritisak? Naravno da osjećam pritisak svaki put kad izađem na teren. Ali mnogo veći pritisak osjećam kada sam na dasci, kada surfam. Šta ako je neka ajkula u vodi?", u svom stilu  objašnjavao je Campos koji je zvanično 1993. godine po nekim statistikama bio treći najbolji golman svijeta iza Argentinca Sergia Goychochee i velikog Petera Schmeichela. Na svjetskom prvenstvu u Americi, publika i protivnički saigrači su upoznali Camposs i njegov dres. Neki ga nisu niti raspoznavali jer se idealno uklopi u šarenilo na tribinama.

Sa Meksikom je izborio osminu finala iako grupa nije bile lagana. Pobjeda protiv Republike Irske, remi sa Italijom u posljednjem kolu je bio dovoljan. Zanimljivo, sve četiri reprezentacije tada u grupi E su imale po četiri boda. U osmini finala Meksiko je igrao protiv Bugarske, utakmica je odlučena nakon izvođenja jedanaesteraca. Camposovi saigrači su promašili prva tri, on je skinuo šut Balakova, ali ne i Gencheva, Borimirova i Letchkova. Iako je svaki put izabrao pravu stranu. Cinici će reći da mu je nedostajalo malo centimetara. Na klupskom planu mijenjao je klubove, međutim nije dalje otišao od Meksika i Sjedinjenih Američkih Država.

Nakon UNAM Pumasa mijenjao je klubove skoro svake sezone, od Atlantea preko LA Galaxyja, Cruz Azula, Chicaga, Tigresa Pueble gdje je i završio karijeru 2004. godine. U dresu Atlantea 1997. godine postigao je sjajan gol makazicama. Godinu dana ranije upisao je dva nastupa u jednom danu. Prvo je branio za ekipu Galaxyja da bi par sati nakon toga obukao dres reprezentacije u duelu protiv Amerikanaca.

- Te devedesete godine su bile moje najbolje godine. Ljudi su me prepoznavali na ulici, klinci su nosi moj dres. Nekada sam se znao pretvarati na ulici, ali bi me prepoznali po govoru. U Europi nisam branio, valjda su moji klubovi tražili previše novca, ali tu su bili nastupi za reprezentaciju svijeta, kaže Campos koji je također morao platiti svoju cijenu slave. 1999.godine njegov otac je bio otet. Šestorica otmičara - ljevičarskih pobunjenika, naoružana kalašnjikovima, izvukla njegova 66-godišnjeg oca i strpala ga u kamionet. Šest dana kasnije, stariji Campos pojavio se 15 kilometara sjeverozapadno od Acapulca na policijskoj kontrolnoj točki, bez ikakvih vidljivijih ozljeda i u dobrome stanju. Jorge je odbio potvrditi je li platio peteroznamenkastu otkupninu.

Reprezentativnu karijeru je završio pet godina kasnije nakon 130 nastupa. Jedno vrijeme je bio član stručnog štaba reprezentacije, okušao se i kao tv komentator, vlasnik je lanca restorana pod nazivom „Sportortas Campos“ u kojima možete jesti sendviče nazvane po imenima velikih nogometaša ,Pelea, Maradone, Rafe Marqueza i Ronaldinha. Specijalitet kuće je sendvič „Jorge Campos“, napravljen od pohovane piletine, šunke, tri vrste sira i kriške ananasa.